Monday, 16 December 2013 18:20

Tuđmanov proračun je udvostručen

Kada objektivno procjenjujemo sveukupno vođenje našeg gospodarstva za Franje Tuđmana, referentna godina je 1998. Bio je bolestan, ali je još uvijek imao određenu kontrolu nad državnom upravom. Tada je država zabilježila suficit konsolidirane opće države (središnja država + izvanproračunski fondovi + lokalna samouprava) blizu milijardu kuna, a javni dug opće države iznosio je niskih 26,3 posto BDP-a (nakon ratne tranzicije i prvih formacijskih zabluda), naprama današnjih nepodnošljivih 61 posto (iznad maastriških ograničenja). Te "mračne Tuđmanove 1998." ukupni rashodi opće države iznosili su blizu 73 milijarde kuna, a današnje partijske "svjetlonoše" planiraju za 2014. katastrofalne rashode u visini 160 milijardi kuna, s deficitom blizu 20 milijardi kuna, odnosno u visini 5,5 posto BDP-a. To znači da je deficit u odnosu na 1998. povećan 20 puta, a cjelokupna država povećana za 140 posto. Središnja država 1998. koštala je oko 64 milijardi kuna, dok danas "ista" košta 130 milijardi kuna. Iako smo imali inflaciju, to je skoro dvostruko povećanje veličine/tereta države.

Kako pojeftiniti državu?

Mnogi ekonomisti već godinama uporno govore kako je brza i efikasna država, sa što nižim rashodima, preduvjet za dolazak investicija, odnosno za izlazak iz krize na srednji i dugi rok. Ako su rashodi manji, potrebni su manji porezi, što oslobađa privredu i građanstvo, pa sve rezultira porastom proizvodnje, dohotka i dohodaka, odnosno blagostanjem za cijelu zajednicu. Od dolaska Jadranke Kosor na čelo RH i kasnijeg preuzimanja od strane koalicije Kukuriku, dogodilo se suprotno. Uslijedila je eksplozija javnog duga RH. Od sredine 2009. porastao je sa 111 milijardi kuna na 202 milijardi kuna na kraju kolovoza 2013. Sa 35 posto na 61 posto BDP-a (bez izdanih jamstva države HBOR-u). Tu treba uzeti u obzir činjenicu da je dug brodogradnje za izdana jamstva od 9,3 milijardi kuna ušao u strukturu javnog duga 2012. ali ne treba previdjeti niti činjenicu da su Račanova vlada i Sanaderova vlada podjednako zaslužne za aktiviranje jamstva brodogradnji.  

Povratkom Račana na vlast, deficit konsolidirane središnje države odmah je porastao za blizu 7 milijardi kuna, a 2003. deficit konsolidirane opće države porastao je sa 7 na 9 milijardi kuna, odnosno sa 5 na 6,3 posto BDP-a. Povratkom HDZ-a na vlast deficiti su do 2009. bili  niži u prosjeku oko 2 posto BDP-a, do 3 milijarde kuna, što se tragikomično naziva zlatnim dobom javnih financija. Ako izuzmemo transakcije na nefinancijskoj imovini, središnji državni proračuni 2007. i 2008. bili su u blagom suficitu. Kasnije godine (Jadranke Kosor i koalicije Kukuriku) karakterizira eksplozije deficita do visine 11 milijardi kuna, da bi konačno dostigao 20 milijardi kuna.

Ostvaruju se crne prognoze struke

Jedan od vodećih hrvatskih ekonomista Željko Lovrinčević već godinama upozorava kako kumulirani visoki deficiti opće države narušavaju srednjoročne i dugoročne perspektive stabilnog gospodarskog rasta, jer su kamatne stope s kojima se država zaduživala i dalje se zadužuje na srednji i duži rok neodržive (oko 6%) i pogubne za javne financije, a time i za održivi ekonomski rast. To se danas potvrđuje. Samo za kamate u 2014. država mora izdvojiti 13,5 milijardi kuna, u 2015. 14,6 milijardi kuna, u 2016. 15,7 milijardi kuna, što je udio rashoda za kamate u BDP-u od 3-4 posto. To znači da gospodarstvo minimalno mora ostvarivati stope rasta od 3-4 posto ili u protivnom slijedi bankrot ili totalna rasprodaja zemlje u srednjem roku. Država se u 2014. godini za potrebe refinanciranja dugova i tekućeg deficita planira zadužiti za 42 milijarde kuna, što je oko 13 posto BDP-a. Regularan pristup stranim financijskim tržištima mogao bi biti ograničen već slijedeće godine, ukoliko se ostvare najave da će FED već na idućem sastanku guvernera ograničiti svoju politiku monetarnog popuštanja, što bi moglo izazvati strukturne poremećaja na financijskim tržištima i ograničiti pristup kapitalu malim otvorenim zemljama. I podići kamatne stope u nebo, a svijet gurnuti u novu recesiju.

Gubitak fiskalnog suvereniteta!

Vlada je zadnjim rebalansom smanjila očekivanu projekciju rasta za 0,2 posto u 2013. Jasno je da će i ova godina završiti u minusu blizu 1 posto. Isto je tako jasno da se željeni prihodi za 2013. neće ostvariti kroz rebalans. Deficit 2013. bit će veći od planiranih (visokih) 16,3 milijardi kuna. Još više zabrinjava preoptimistična projekcija gospodarskog rasta od 1,3 posto za 2014. 2,2 posto za 2015. i 2,4 posto za 2016. iako prve procjene relevantnih institucija ne predviđaju gospodarski rast u 2014. Ostvarenje planiranih poreznih prihoda bit će teško ostvarivo, čak i ako Linić uvede deset novih poreza.  

Vladajući žele relativizirati činjenicu da je RH ušla u proceduru prekomjernog deficita kroz sumnjivo opravdanje da su sve zemlje u toj proceduri. RH je na taj način izgubila fiskalni suverenitet. EU birokrati preuzimaju upravljanje našim javnim financijama i zapravo od RH čine nekakvu provinciju unutar EU, bez nacionalnih prava. 

Zamorna paradigma da je HDZ kriv za sve

Stavite se u kožu investitora, domaćeg ili stranog, koji želi ulagati u RH. Na vašu odluku utjecala bi visina poreznih davanja, mogućnost poreznih oslobođenja, ukupna poslovna klima, brzina i efikasnost birokracije, cijena radne snage, prometna povezanost, i tome slično. Što brine strane investitore? Činjenica da je Ivo Sanader u zatvoru, ili ona gora, da je javni deficit porastao za 2 posto. Pogotovo je pogubna politika javnih financija unazad dvije godine, a po projekcijama do 2016. ne vidi se pomak, odnosno prijeti bankrot javnih financija RH. Na našu žalost, SDP i HNS namjerno su produbili i one komponente društvene krize koje nam u ovom trenutku zaista nisu trebale.

Činjenica je da kukurikavci rade sporo i da rade loše, bez jasne dugoročne ekonomske politike. Za svaki negativan ekonomski pokazatelj krive HDZ. Tuđmanov proračun iz 1998. dokazuje da smo potonuli s dolaskom/povratkom SDP-a na vlast. Uslijedila su zaduženja za gradnju autocesta i prometno (i svako drugo) prilagođavanje zemlje invaziji stranih marketa, u koje se kupac dovozi automobilom kupljenim na kredit, odobren u stranim poslovnim bankama. Jasno je da je u takvoj matrici pala odluka da se proda Ina. SDP je prešao u opoziciju, da bi ga visoke kamate i visoke rate kredita dočekale i kada se ponovno uspeo na vlast. I  što se na kraju dogodilo? SDP i HNS prepuštaju strancima te skupo izgrađene autoceste na 30 godina! Krajnje je vrijeme da se kao kupci, potrošači i domoljubi vratimo iz reokupirane RH u male dućane u svome susjedstvu.

Tvrtko Dolić  2013-12-17  Tuđmanov proračun je udvostručen