Tko to ugrožava turističku sezonu? Iz svojih brloga izašli su opaki regionalni regulatori sa svojim dugim cijevima, ovaj put pod izgovorom lova na potpaljivače, a zapravo kod nas likvidiraju sve što pokazuje znakove života. Njihova glavna meta trenutno je neukrotivi Čadež, poznati desperado ovog prostora.
U veljači ove godine upozorio sam hrvatsku Javnost da će odlazak sirovog revolveraša iz Travnika u Rijeku ugroziti dostojanstvo Aleksandre Zec, jer će otvoriti niz nepotrebnih polemika, pa i onu o referentnom obračunu u podzemlju, odnosno o sukobima kriminalaca oko teritorija/tržišta. Možemo li dozvoliti da se svaki dotepenac u RH osobno očitava glede sudbine naše Aleksandre? Čemu to zijanje - zločin nije nikada prihvatljiv! Pokazalo se da Travničanin ima prilično zgusnut kalendar. Uslijedio je njegov totalni debakl sa Shakespearovim "Hamletom", a ubrzo smo civilizacijski poraženi s njegovom neukusnom kazališnom predstavom o ubojstvu Aleksandre, da bi nam nakon te ubrzane "promocije" bio nametnut kao intendant riječkog HNK.
Obračun kod Tesla banke
Nakon što su regulatori desetljećima češljali Lijepu Našu, revolveraš Čadež osvanuo je u Deadwoodu, niže sisačke Brezovice. Bio je to najgori purgatorij, pribježište za klatež svih vrsta. Čadež je ujahao ravno u Tesla banku i hladno pobrao gotovinu. Umjesto da zapali prema granici, kao što je red, Čadež se raskomotio u obližnjem salonu Zlatna potkova. Zašto da riskira regulatorsko zrno u vukojebini, kada zvezdaše može dočekati u najbližoj birtiji, na svome terenu? Lova je bila razbacana na sve strane, lijevi lakat nije se dao od šanka, a viski je lagano klizio niz grlo. Čadež je bio strpljiva osoba, koja podnese i kazalište.
Naravno da su se zvezdaši uskoro pojavili. Nikome nije jasno kako je sitni Oliver primljen u regulatore. Predvodnik je bio izvjesni Ivica ili Ivan (izgovara se Ajvan) from Duvno county, ili tu negdje. Treći regulator bio je famozni Viktor, žrtva duboke amnezije. U filmovima ga igra Jack Elam. Svaki dan iznova traga za svojim identitetom. Tog kobnog dana u Deadwoodu pojavio se kao Maršal. Četvrti je bio Munib, serijski šerif from Zenica county, najpoznatiji regulator, koji je počistio Pakračku Poljanu. Za jedan stol na kraju dvorane sjeo je lik koji je svojim odijevanjem vukao na činovnika Željeznice. Poduzetni Mile zapravo je amish iz Ceranja Donjeg, sin veterinara Obrada i otac filozofa Ozrena. Predsjednik je Tesla banke! Navodno se bavi i regionalnom jezičnom pragmatikom, koju njegovi regulatori pretvaraju u našu ružnu stvarnost.
Četvorica opakih likova u dugim mantilima rasporedila su se po salonu, držeći u rukama spremne duge cijevi. Krov je prokišnjavao, voda je kapala Čadežu u čašu i kvarila mu viski, napetost je rasla. Činilo se da je legendarni revolveraš konačno matiran. A onda se Čadež ipak pokrenuo, poput Dejana Martina u filmu "Rio Bravo". Njegov braniteljski kolt rigao je smrtonosnu vatru. Oliver je osjetio kako mu vrelo olovo dezinficira trulo tkivo. Greškom je podigao praznu desnu ruku, zaboravljajući da glumi ljevičara. Viktor je dobio rupu na čelu, ali nije pokazivao veću promjenu u držanju i ponašanju. Ajvan je nekako pobrao metak koji je bio namijenjen Munibu, koji se na vrijeme naglavačke bacio kroz prozor i pobjegao u dopisništvo Novosti. Čadež je polako došao do bankara.
Čadež: Oliver je lažni ljevičar i blefer!
"Oliver Frljić nije režirao Shakespeareova, nego vlastita 'Hamleta'. U igri su svi glavni likovi iz Shakespeareova predloška, no radnja je Frljićeva! U njega Hamlet zadavi Ofeliju, Polonija upuca iz pištolja Horacije, a samoga Hamleta zakolje mater Gertruda. Ista ostaje živa i zdrava, kao i njezin zli suprug i Hamletov stric Klaudije. Prežive i Laert, i Rosencrantz i Guildersten. Nedajbože da koji školarac ili student odluči pogledati ovu predstavu umjesto da pročita komad. Obrukat će se pred profesorom nepovratno." Čadež inteligentno primjećuje da je sam Shakespeare zapravo autor jednog u nizu "Hamleta". Frljić se branio da je protivnik fetišiziranja Shakespearovog teksta. Uz sve to, kazališna kritičarka Nataša Govedić prigovorila je glumcu Goranu Bogdanu lošu dikciju u nastupu, mumljanje i gutanje samoglasnika. Ofrljić ju je više puta nazvao Govedićkom, što je navelo Tomislava Čadeža da se ponovno oglasi. Frljićev ispad nazvao je uličarskim. "Frljić pušta maglu učenosti e da bi skrio vlastitu prazninu. Glumcima, radeći Hamleta, nije znao dati upute. Oni su s njegovim radom većinom nezadovoljni. Zato to i jest hladnjikava predstava što ju je sam lišio glumačke volje. Glumci svjedoče, premda unutra manipulator, Frljić je prema van, sam se hvali, anđeo čuvar tolerancije. Toliko je tolerantan da ne tolerira ni Shakespearea, što ponosno priznaje. Uzeti Shakespearov tekst kao vrijednost po sebi za njega je logička pogreška! Ne smije se Frljiću prigovoriti ni slovca, odmah te optuži da si, kao Nataša Govedić 'socijalno arogantan i isključiv'. Kakva projekcija, kakav lažni ljevičar, kakav blefer!"
Čadež je kulturno sasjekao i Frljićevu predstavu o ubojstvu Aleksandre Zec. Očekivao sam da će Travničanin u prvi plan staviti svog zemu iz Zenice, najpoznatijeg okrivljenika Muniba Suljića. "Kič je uglaviti na četiri 12-godišnje djevojčice velika klempava zečja uha samo zato što se smaknuta djevojčica prezivala Zec" - prigovorio je Tomislav Čadež. Možda je Frljić dodao zečje uši kao najavu da će postati intendant HNK "Ivan plemeniti Zajc"? Saznajemo da su Aleksandru neki u školi zvali "malom srpskom kurvom". To je nedopustivo izokretanje tadašnje psihoze straha. U sjeni odvratnih zločina nad Hrvatima, koji su uključivali i vađenje očiju, nikome nije palo na pamet bilo koju djevojčicu ili odraslu ženu nazvati "srpskom kurvom". U intervjuu Večernjaku, Frljić je iznio tezu da je našu Aleksandru ubila hrvatska država. Koliko pamtim, hrvatska država ubila je najpoznatije hrvatske domoljube i na tome se, srećom, stalo!
Tomislav Klatež iz srpskih Novosti
Čadež je napisao da je Frljić napao redatelja Krešimira Dolenčića kao ustašu zato da reklamira svoju predstavu o ustašama. Čadež je upozorio da feralovci posve ozbiljno tvrde kako Srbija nije odgovorna za zločine u RH iz 1991. godine, jer tada po njima RH nije postojala! Čadež je upozorio na "ispovijed" Mire Bajramovića, objavljenu u feralu od 1. rujna 1997. Bajramović je tvrdio da je osobno smaknuo tri kamiona civila! Kada pogledamo što je sve objavljeno na stranicama Ferala, postaje razvidno da je taj tjednik bio uključen u kompromitiranje Hrvatske. Jesu li Feral i Labrador financirani iz istog centra?
Ivica Đikić odgovorio je u srpskim Novostima s tekstom "Tomislav Klatež", tipično feralovski i labradorski. "Tomislav Čadež jednokratni je glasnogovornik šankova i deskova po kojima hrvatska intelektualna klatež domoljubno-domobranske provenijencije oplakuje svoju nedarovitost i kukavičluk: nevolja je samo u tome što ti šankovi i deskovi predstavljaju centralnu struju ovdašnjeg javnog života." Đikić nas informira da je prije nekoliko mjeseci u Haagu svjedočio o "Bajramovićevoj ispovijedi". Najgoru propagandnu obmanu Đikić i dalje kvalificira kao ispovijed. "Čadeža ne zanimaju činjenice, optužnice, svjedočenja, dokazi, presude i slične nebitnosti. Njega zanima samo tko je koga kome poslao i u kojem je udbaškom centru moći skovana ta zavjera protiv Republike Hrvatske i njezinih certificiranih eskadrona smrti." - opako dodaje Đikić, nazvavši "hrvatsku javnost" Čadežovim prirodnim ambijentom. Znači li to da se Đikić obraća samo srpskoj Javnosti? Lik je urednik srpskih Novosti! Đikić zaobilazi mogućnost da je Bajramovića poslala u Feral neka domaća tajna služba, jer je vlast odlučila uhititi "merčepovce", koji su krstarili Zagrebom i postali joj prijetnja, kao i konkurencija već zaštićenom podzemlju. Hrvatska država pritvarala je branitelje Vukovara! Čadež postavlja pitanje kako je vlast u svega nekoliko sati pohapsila "merčepovce", koji su živjeli svuda i bez urednog prebivališta.
Naš Krešo srpskih Novosti
"Redatelj-početnik Oliver Frljić" izjavio je za "redatelja Krešu Dolenčića" da je 1991. davao ratnohuškačke izjave. A Frljić je tada tek ušao u pubertet i nije imao pojma što se događa.
Viktora Ivančića rasrdila je izjava Ivane Mikuličin da je Dolenčić "tijekom cijele svoje dosadašnje umjetničke karijere promovirao multikulturalnost, suradnju i ostvarenje viših umjetničkih ciljeva", naglašavajući da je Dolenčić profesionalno sudjelovao u sprovodu Gojka Šuška i Franje Tuđmana, kao i vojne parade na Jarunu 1995. Ivančić se prisjetio da je prezentirana "kartonska raketa nazvana Beograđanka". Koliko pamtim, na Zagreb su pale prave rakete, a Vukovar je sravnjen sa zemljom. Kako nazvati četnike iz Srbije, koji u razrušenom Vukovaru pjevaju "Mila majko šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!", ako ne divljom stokom sa istoka?
Ivančiću je naglo proradilo pamćenje. Zasmetala ga izjava Čadeža da 1991. vlast u Hrvatskoj nisu imali zločinci i da Hrvatska tada nije bila ustaška. "Vlast nije organizirala logore, niti je dopuštala segregaciju. Niti su to dopuštali građani, niti su dopuštali ubojstva." - objektivno je tvrdio Čadež, što je izludilo Ivančića, kao jednog od prvaka obrnute diskriminacije u Hrvatskoj. Svejedno, u tekstu "Naš Krešo" Ivančić tvrdi da je logor u splitskoj Lori bio državni projekt. Zašto onda Ivančić u srpskim Novostima ne razvaljuje Mladena Bajića? Koje je to države ili paradržave Lora bila projekt?
Ivančićev "Jed" iz Pupovčevog tjednika
"Tomislav Čadež, kazališni kritičar unovačen u tjelesni zdrug građanina Dolenčića, obranio je u Jutarnjem listu svete vrijednosti hrvatske ratne epopeje od moga destruktivnog zanovijetanja. Tom prilikom je obavijestio publiku da me Ivo Sanader zapošljavao u Novom listu i Novostima, te da sam vlasnik jahte, to jest da je 'Feralova jahta, zajedno s Kerumovom, godinama plutala u splitskoj luci'." - kuka nam Viktor Ivančić. Za njega je Čadež "nemoćno njuškalo", a ipak sivonja. Može nam Ivančić danas poricati što ga volja, ali se zna da je Feral bio financiran sa više strana, da su se neki članovi te redakcije nabacivali sa stanovima i odmarali na jahtama, u vlasništvu Ivančića ili nekog drugog, svejedno. Pa, i ako je Franjo Tuđman navraćao u redakciju, to ne znači da isto glasilo nije moglo biti obmana u obavještajnim igrama. Naš oslobodilački otpor srbijanskoj agresiji Ivančić piše kao "domovinski rat", pod navodnicima i strogo s malim početnim slovom. Što to znači? Da je bio otadžbinski? Možda je Ivančić glede toga u pravu?
Čadež ispravlja Ivančića: u Lori nije bio logor nego vojni zatvor. Ivančić odgovara da "Čadež vrijedno čisti poprišta zločina od državnih obilježja". Prema Ivančiću, redatelj Krešo Dolenčić glancao je vladareve čizme, "čijeg je vlasnika, sjetimo se, prerana smrt spriječila da u Haagu bude osuđen zbog Dretelja, Heliodroma i drugih hercegovačkih 'vojnih zatvora'." Ivančić mora odvojiti kukolj od žita. Ako je tijekom Oluje stradao netko od kretena koji su u razorenom Vukovaru klali i jeli Hrvate, Ivančić ne može od nas tražiti razumijevanje i za takve. Gdje su bili SDP-ovci da vrate "Srbe protjerane iz splitskog kazališta"? Nego, ako su feralovci glede svake vlasti nepomirljivi buntovnici, zašto trpe strukture unutar srpske manjine u RH? Zašto trpe Milorada Pupovca?
Čadežovo slovo o Miloradu Pupovcu
Saznali smo da je lingvist na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predsjednik jedne srpske stranke, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, saborski zastupnik i novinski izdavač. Spominje se i kao profesionalni manjinac - Srbe u Hrvatskoj desetljećima prezentira i vodi potvrđeni pripadnik te manjine, a na čelnim pozicijama Hrvata i Hrvatske smjenjuju se svakakvi likovi, skriveni iza formulacije "građanin RH". Kako to da hrvatski branitelj ne može predstavljati Srbe u Hrvatskoj, barem onako kako je solunski borac Alojz Stepinac predstavljao sve katolike prve Jugoslavije. Kako to da u svih ovih četvrt stoljeća Hrvatske, niti jedan premijer ili predsjednik nije bio branitelj?
Čadež optužuje Milorada Pupovca da po Zagrebu i Beogradu širi vijest da je on, kritičar Tomislav Čadež, zapravo pritajeni ustaša Tomislav Klatež. Čadež postavlja pitanje financiranja srpskih Novosti, jer "od dobiti s kioska Novosti svome glavnom uredniku ni nove očale ne bi mogle kupiti". Čadež napominje da "među posljednjim potezima što ih je premijer Sanader povukao bilo je znatno povećanje novčanog iznosa" za srpske Novosti, na temelju čega je u istom tjedniku namješten i Viktor Ivančić, "te cijela svita njegovih krilnika i doglavnika, rodbine i tazbine". Na čelu s Đikićem, također Ježić-Sanaderovim kadrom. Ovdje treba naglasiti da uz tu formalno iskazanu financijsku injekciju, naši novci odlaze i mnogim drugim projektima koji su sadržajno više protuhrvatski nego manjinski, a vode se pod trećim labelama. Kada se i takvi namire, onda na svoje dolaze likovi poput Olivera Frljića i ekipe koja planira namaknuti određena sredstva, utjecaj i nedodirljivost na konto njegove instalacije, na temelju odgovarajućeg projekta. Čadež upozorava Pupovca kako njegov komentator tvrdi da postoji čvrsta veza između ubojstva Aleksandre i javnog nastupa redatelja Krešimira Dolenčića.
"Podsjetit ću vas, za kraj, štovani profesore, da sam jedini novinar iz velikih medija koji je stao na vašu stranu kad ste objavili naslovnicu 'Oba su pala'. Zato što je bila točna i duhovita, što se, evo, tek danas vidi po brojnom stanju vojnih hrvatskih mlažnjaka. Bila je duhovita jer iza nje nisu stajali leševi. A bez leševa vaš novi glavni urednik i vaš glavni komentator ne mogu. Zato je valjda i Sanader ljupko zaključio da im je onda mjesto upravo u Novostima. A vi ste na to ljupko pristali." Za razliku od feralovaca i Milorada Pupovca, Tomislav Čadež pripada hrvatskoj ljevici. Za moj ukus previše veliča kritičara Igora Mandića i bojim se da to ne čini samo iz nekakve kritičarske solidarnosti. Znate, Mandić se tijekom svoje kritičarske karijere upuštao u totalne zaokrete, pa me pomalo strah da bi se moglo dogoditi novo kazališno pomirenje između Tomislava Čadeža i trenutno suprotne asocijacije. U svakom slučaju, Tomislav Čadež ovih dana vodi težak rovovski rat, dostojan autonomne osobe.
Tvrtko Dolić 2014-04-23 Regulatori iz srpskih Novosti love odmetnika Čadeža