Tuesday, 21 January 2014 16:50

Hrvati obožavaju Mertona

Cijeli svijet tvrdi da je korupcija u RH duboko ukorijenjena i sveprisutna. Projekti su toliko ovisni o proviziji da bi sve stalo kada bi se korupcija suzbila. Tko se može adaptirati u ovakvo društvo? Naivni konformisti, koji slijede deklarirane norme, ili oni koji norme zaobilaze? Američki sociolog Robert K. Merton društvene anomije, deformacije, disfunkcije, devijacije i delikvencije gleda kao prihvatljive komponente društva. Mertona smo trebali imenovati ravnateljem "naše" privatizacijske pljačke. Ovaj prostor dodatno komplicira prokletstvo jame.  Edipov efekt Karla Poppera sam Merton naziva samoispunjavajućim proročanstvom. Znanost ima svoje mitološke povoje.

Američki sociolog Talcot Parsons uveo je strukturalni funkcionalizam u okvirima svoje opće sociološke teorije, zahtijevajući da se pojedinac adaptira u društvo kroz prihvatljive društvene norme. Parsons je pokušao teorijski poduprijeti američku koncepciju društva, u kojoj dominira takozvani Američki san, odnosno bogaćenje i blagostanje kao cilj života. Možemo reći da je baš u vrijeme velikog svjetskog uvažavanja Parsonsa i kroz različite druge utjecaje, u određenoj mjeri amerikanizirano i naše društvo. Kako sve osobe nisu sposobne obogatiti se kroz normirane društvene mogućnosti, javljaju se frustracije i osjećaj promašenosti. Konformistički pojedinci nemoćno gledaju kako kriminalci grabe sve: bogatstva, društveni status i kraljevski način života. Parsonsova paradigma označena je skraćenicom AGIL - adaptacija, cilj, integracija i latentnost.

Mertonova paradigma

Robert K. Merton zaslužuje mnoge pohvale. Ne pokušava posve promijeniti svijet i ispraviti svako zlo, nego empirijski istražuje društvo onakvo kakvo egzistira, uključujući devijantne adaptacije pojedinaca. Prihvatio je samu metodu strukturalnog funkcionalizma, ali bez ambicije da postavi svoju opću sociološku teoriju. Mertonova paradigma razrađuje distinkcije manifestnih i latentnih funkcija. Tek kroz analizu latentnih funkcija ulazimo u zonu koja ima teorijsku važnost. Mertonova Teorija srednjeg obima polazi od rezultata konkretnog empirijskog sociološkog istraživanja, da bi postavila odgovarajuća pravila na nivou ispod opće teorije, empirijski provjerljiva u svakoj drugoj istraživačkoj aplikaciji. Bez obzira na karakter neke društvene funkcije, uvijek se javljaju određene neočekivane posljedice, koje mogu biti pozitivne i/ili negativne (irigacijski sustavi povećavaju mogućnost infekcije).

Merton je odbacio Parsonsovo funkcionalno jedinstvo društva. Otkrivanje disfunkcionalnih elemenata daje određenu prednost Mertonovom pristupu sociološkoj znanosti, posebno u odnosu na "statičnu" Marxovu dijalektiku. Pojam anomije Merton je preuzeo od francuskog sociologa Emila Durkheima. Merton definira anomiju kao slom u kulturno/kulturalnoj sferi, kada postoji akutna odvojenost normi i ciljeva od socijalno strukturiranih mogućnosti članova grupe. Sva društva nameću pojedincu životne ciljeve i društveno prihvatljive  metode postizanja tih ciljeva. Anomija je situacija nesklada između društveno prihvatljivih ciljeva (aspiracija, očekivanja) i dopustivih metoda da se ti ciljevi dostignu. Takva situacija frustrira pojedinca/osobu, potencira nesnalaženje i proizvodi devijantnosti. Merton shematski razlikuje (+) prihvaćanje, (-) eliminiranje i (+/-) odbacivanje i uvođenje novih ciljeva i standarda.

Nasuprot konformizmu, ili uz njega, Merton razlikuje još četiri vrste adaptacije pojedinca u društvo. Prvi otklon je inovacija onih koji su prihvatili ciljeve, ali ne i sredstva. Prepoznajemo ih na dnu stratifikacijske ljestvice, kao ljude koji iskreću društvene norme. Primjerice, teže bogatstvu, ali ne kroz poduzetništvo i rad, nego kroz kockanje i kriminal. Ritualizmu pripadaju osobe koje odustanu od cilja, ali ne i od prihvatljivog načina "dostizanja" tog cilja. Uzmak je suprotan konformizmu – veoma rijetka prilagodba u kojoj dolazi do odbacivanja i ciljeva i sredstava. Otuđeni ljudi ne prihvaćaju uobičajeni oblik usmjerenja. Pobuna obuhvaća one koji ne priznaju važeća kulturna/kulturološka sredstva i ciljeve te ih žele izmijeniti. Pojedinci teže uvođenju "novog društvenog poretka".

Kod nas nisu odnosi baš tako jasni kako ih prezentira Merton, imajući u vidu američko društvo. Amerikanci uvažavaju bogatstvo i pridaju određen statusni nivo i onim osobama koje su bogatstvo stekle mimo društvenih normativa, ali takve osobe najčešće ne kriju kojoj i kakvoj društvenoj grupi pripadaju. Kod nas je skoro pravilo da osobe sklone nekonformističkom bogaćenju žele sve: blagostanje, uvažavanje i društveni utjecaj. Kod nas pojedinci uvjere sebe da imaju ekskluzivno pravo na zaobilaženje društvenih normativa. Hrvati kradu uz Božji blagoslov, kao Božji miljenici, kojima dragi Bog dozvoljava kraći i lakši put dostizanja nekog cilja.  

Samoispunjavajuće proročanstvo

Od iskonskih vremena prati nas skrovita pećina i prokletstvo jame. Prestrašim se kada ugledam neku hudu jamu i pitam se tko će u njoj skončati. Mišljenja sam da bi na ovom prostoru sve jame trebalo preventivno zatrpati. A opet, što god poduzmete da izbjegnete nesreću, time zapravo omogućavate da se ona zaista dogodi. Strah od giljotine završava genocidom. Bježite od komunističke represije i završite u prikrivenoj komunističkoj reokupaciji. Odbacili smo komunističko izrabljivanje i ostali bez posla! Svako oslobađanje završava kao još gore porobljavanje. Prokletstvo ima svoju dugu civilizacijsku povijest. Nije zgorega ponoviti odgovarajuće gradivo.

Merton u svoju sociologiju na neki način unosi protestantsku predestinaciju. U svome najpoznatijem djelu "Social Theory and Siocial Structure" razradio je termin samoispunjavajućeg proročanstva, koji prvi put uvodi 1948. u časopisu "Antioch Review". Pojedinac sebi postavlja cilj i sama svijest o tome djeluje na njegovo ponašanje, što povratnom vezom dovodi do ispunjenja postavljenog cilja. Pozitivne i negativne prognoze, uvjerenja i zablude deklarirane kao istine kada su zapravo lažne, mogu utjecati na ljude tako da njihove reakcije u konačnici ispune prvotno lažna očekivanja. Samoispunjavajuće proročanstvo u početku je lažna definicija situacije koja izaziva novo ponašanje, koje opet čini da se izvorno lažno poimanje "obistini". Ova prividna valjanost samoispunjavajućeg proročanstva održava vladavinu pogreške, jer će prorok navesti stvarni tijek događaja kao dokaz da je bio u pravu od samoga početka.

Merton je pojam samoispunjavajućeg proračanstva razvio iz Thomasovog teorema, postavljenog 1928. Ako čovjek definira situaciju kao realnu, ona je realna u svojim posljedicama. Naime, interpretacija situacije uzrokuje određenu akciju. Već 1923. američki sociolog William Isaac Thomas dolazi do zaključka da definicija situacije djeluje na tu samu situaciju. Nakon niza definicija u koje je neki pojedinac uključen, one postupno utječu na život i osobu. Subjektivni dojmovi mogu se projicirati na život i postati realni za osobu. Primjerice, 1973. smo imali naftnu krizu, koja je rezultirala takozvanom "panikom toaletnog papira". Glasine o skoroj nestašici toaletnog papira pojavile su nakon odgode uvoza nafte. Ljudi su krenuli u stvaranje zaliha, pa je zaista došlo do nestašice. Meron slično prezentira paniku u banci na osnovu slučajnosti da se u nekom trenutku pojavi veći broj klijenata. Žamor da možda nešto nije u redu izaziva pravu paniku. Ovdje možemo spomenuti Keynesovu "Beauty Contest Theory" - mnogi investitori ne donose odluke na osnovu svojih kalkulacija vrijednosti dionica, nego uključuju predviđanja i drugih sudionika na tržištu.

Povijest termina samoispunjavajućeg proročanstva ide sve do helenističke neumoljive sudbine. Filozof Karl Popper nazvao ga je Edipovim efektom. Upozoren da će ga jednog dana njegovo dijete ubiti, kralj Laj iz Tebe probušio je sinu noge, odnio ga na planinu Kitaru, i tamo ga ostavio kod pastira, da umre. Pastir se sažalio nad djetetom i predao ga drugom pastiru, svome prijatelju, koji ga odnosi na dvor kralja Poliba iz Korinta, i njegove žene Merope, koji su ga posvojili i dali mu ime Edip, po njegovim oteklim nogama. Kada je Edip odrastao posjetio je Delfsko proročište da sazna istinu o sebi. Rečeno mu je da će ubiti oca i oženiti svoju majku. Na putu za Tebu zaista ubija svog oca, ne znajući da mu je otac, a kada stigne u Tebu, ubija Sfingu koja je terorizirala stanovništvo i za nagradu postaje Lajov nasljednik, i ženi svoju pravu majku Jokastu, ne znajući da mu je majka. Koliko god se trudio da umakne prokletstvu, ono ga je stiglo. Edip zapravo strada zbog kletve kojom je prokleo ubojicu svog oca, ne znajući da ga je sam ubio. Kada se istina razotkrila, Jokasta se objesila, a Edip je sebi iskopao oči. Tako oslijepljen lutao je nekoliko godina po svijetu, u pratnji svoje starije kćerke Antigone.

Legenda o Perzeju počinje delfskim proročanstvom Akriziju, kralju Arga, da će ga jednog dana ubiti sin njegove kćeri Danaje, majke svih Danajaca, odnosno Helena. Da Danaja ne bi rodila, Akrizije je zatvara u brončanu podzemnu sobu, u koju se ipak probio Zeus u obličju zlatne kiše i oplodio je. Tako je na svijet došao helenski Perzej. Akrizije se nije usudio ubiti Zeusovog potomka, pa je Danaju i Perzeja stavio u drvene kutije i bacio ih u more. Nakon velikih avantura (Gorgona, Meduza, Andromeda) slučajno ubija svog oca na atletskim igrama. Sve su kulture imale primjer samoispunjavajućeg proročanstva. Kod antičkih Rimljana je to Legenda o Romulu i Remu. U arapskoj "Tisuću i jednoj noći", čovjeku je u snovima rečeno da napusti rodni Bagdad i otputuje u Kairo, gdje će otkriti skriveno blago. Na putovanju je doživio nesreću i izgubio vjeru u svoj san, završava u zatvoru, gdje čuvaru otkriva svoj san, pa čuvar pronalazi blago zakopano pored njegove kuće. Samoispunjavajuće proročanstvo sadrži i priča o Krišni u indijskom epu Mahabharata.
  
Tvrtko Dolić  2014-01-21  Hrvati obožavaju Mertona