Wednesday, 12 February 2014 17:16

Socijalni bunt vjerske konfesije

Nekako sam osjećao da će nam prisjesti invazija turskih sapunica. A baš sam se navukao. Austrougarski muhamedanci, Titovi Muslimani, Jugoslaveni islamske vjere i novokomponovani Bošnjaci najedanput žele biti samo građani BiH i ništa drugo. Zar nije zgodno da se u tom slučaju predstavljaju kao Gradišćani? Realno gledano, svi smo mi Bosanci. Svima je dosta tog bosanskog cirkusa, a mene je najviše strah konačnog rješenja.

Naše obavještajne službe ponovno su zakazale. U Hirvatistanu, kako Turci zovu Lijepu Našu, velika je kriza, pa je blagajna obavještajne operative potrošena na burek. Slična "spontana" Burek revolucija u Bosni odvija se na visokom organizacijskom nivou. Režije se ne bi posramila niti Jasmila Žbanić. Kulturna bosanska policija kulturno se izmakla u stranu. Naravno, gorile su samo županijske institucije. Posve je normalno da plamen guta drvene križeve. Predivno je za vidjeti koliko se mudžahedini i vehabije kontroliraju i drže po strani, čuvajući se za završne uloge. Jesmo li svjedoci islamske teologije oslobođenja, ili "bošnjački program unitarne BiH" ulazi u početnu fazu: "unitarna Federacija", koja je proturječnost, pa može biti samo prelazni oblik prema građanskoj BiH, koja će realno nametnuti dominaciju teološkog i praktičnog islama. Hoće li u tom slučaju bosanski muslimani reći svoje historijsko "Ne" ćirilici? U današnjoj Turskoj službeno pismo je latinica! Arapsko pismo zabranjeno je u javnoj upotrebi! Nasuprot zadovoljnim pravoslavcima, uglavnom podrijetlom iz Turske, obespravljeni katolici izgubili su svaku nadu, ostavljeni od svih, pa i od Zagreba, koji je tu samo kada katolike treba odgovoriti od bilo kakvih zahtjeva. Stotinama godina katolici u BiH trpe nesreću, neimaštinu i sramotnu diskriminaciju. Kada su rahmetli Franju Tuđmana natjerali da ukine Herceg-Bosnu i potpiše Republiku Srpsku, učinio je to pomalo osvetnički, predviđajući današnje događaje. Koja korist od toga? Katolici su potisnuti na svim nivoima, a federacijsku zastavu zamijenila je zastava Armije BiH. Vezanje bošnjačke, srpske i hrvatske zastave zapravo je fikcija Slavoja Žižeka, koji vidi Bosnu kao Kambodžu. Kao u Arapskom proljeću, iza socijalne pobune krije se dolazak islamske vojne hunte.

Velika se povika digla protiv Zorana Milanovića, koji je svojim odlaskom u Mostar spriječio izbijanje međunacionalnih i vjerskih sukoba. Drsko je i bezobrazno organizatorima pokvario krvavo finale. Milanović se našao na udaru i Europske komisije, zato što nije išao preko Sarajeva. A federalna vlast nalazi se u blokadi. Smeta me taj iskvareni politički pragmatizam zapadne elite, koji javno poziva na mir a tajno sije nered. Svi smo znali da Dayton vodi u novi i još tragičniji rat na ovome prostoru. Jeli Hrvatska 1995. trebala deblokirati Bihać ili dozvoliti da se ponovi Srebrenica. Jesmo li ranih 90-trebali primiti izbjeglice iz BiH i priskočiti u pomoć bosanskim muslimanima, ili dozvoliti potpuni genocid. Pragmatičari bi pustili da se Srbi nepovratno zamjere svim muslimanima, ali je meni osobno drago da smo pomogli, makar se Ahmići i Stupni Dol spominjali do kraja svijeta. Bezobrazno je kada bosanki muslimani kažu kako im ništa dobro nije došlo iz Hrvatske. Takvima treba odgovoriti da je srednjevjekovna islamska invazija razbila hrvatski korpus i da su iz Bosne kretali brojni turski vojni pohodi na Hrvatsku. U Bosni je Austrougarska (i Hrvatska) u 30 godina napravila više cesta nego Turska za pet stoljeća. Znakovito, za aktualnih prosvjeda, stvarno i simbolički, stradala je arhiva austrougarske zaostavštine. Okolnosti se opako vraćaju na one pred Prvi svjetski rat. Baš ove godine imamo opominjuću stotu obljetnicu Velikog rata. Srbi slave Sarajevski atentat i svog Gavrila iz Crne ruke, a ostale dvije nacije/vjere podignut će spomenik velikosrpskoj žrtvi, Ferdinandu Habsburškom. Možete misliti što priprema Emir Kusturica. Ista "socijalna pitanja" u BiH prevladavala su i prije stotinu godina. 

Iskreno mi je žao što nas je Jasmila Žbanić sve osramotila, svojim povikom "Milanoviću, marš kući!" Milanović je kratko napomenuo da je "u Hrvatskoj dobila 3 milijuna kuna za film koji će vidjeti 100 ljudi". Kada su se te 2011. neki hrvatski filmaši pobunili zbog protežiranja komšiluka, Hrvoje Hribar je ispred HAVC-a upozorio na prebrojavanje krvnih zrnaca, iako problem nije bio u tome. Kad ono najedanput, Jasmila prebrojava krvna zrnca. Žene su u Sarajevu još uvijek tiho, ali kada stignu u Hrvatsku, bolje vam je ne naći se na njihovom putu. Društvo hrvatskih filmskih redatelja prozvalo je Zorana Milanovića! DHFR deklarira filmski rad Jasmile Žbanić kao umjetnost, a samu Jasmilu kao umjetnicu svjetskog ugleda! Iz BiH je u Hrvatsku stigao niz jako sumnjivih insana, koji su sjeli na naš proračun i kvote EU za Hrvatsku. Koji drže da umjetnici postaju samim izborom svoje profesije. Znamo da su spaljivanje prostorija lokalne samouprave u BiH proveli politički performeri, ali to ipak nije umjetnost. Moramo biti jako oprezni prema prebjezima svih vrsta, koji su doma bili tiho a kod nas arbitriraju i zijaju na sve strane. Komunizam je formalno pao, a hladnoratovske podvale nesmetano se nastavljaju. Kako očekivati nešto dobro od Jasmile, kada se u ovim dramatičnim događajima ne snalazi Vesna Pusić, koja se sklonila u Bruxelles, dok furtutma ne prođe. Po tome što će izjaviti Catherine Ashton, visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost, znat ćemo koliko je Pusićka u Bruxellesu zastupala svog šefa Milanovića i Hrvatsku. Pusićka se ponaša kao stvarni namjesnik RH, pa za BiH, bez konzultacija sa Zoranom Milanovićem i Ivom Josipovićem, s cijelom Vladom RH i s nizom referentnih stručnjaka, predlaže pet entiteta. Federacija bi se razdvojila na bošnjački entitet, na hrvatski entitet i dva građanska. Reklo bi se, sve samo da Republika Srpska ostane nedirnuta. Zašto se BiH ne smije sastojati od tri entiteta/etniteta/konfesije: bošnjačko-muslimanski, srpsko-pravoslavni i hrvatsko-katolički? Pusićka mora odgovoriti na pitanje zašto se zalaže za etnički čiste entitete? Znači li to da je u Republici Srpskoj provedeno konačno rješenje?

Teško nama sa ovakvim hrvatskim predstavnicima, teško nama sa ovakvim komšijama u ovom nesretnom vilajetu. Slovenija se zabila u Hirvatistan s nuklearnom elektranom kao svojom stalnom prijetnjom, a Republika Srpska širi prljavu rafineriju u trbuhu Hrvatske. Jedan bošnjački kanton je odmah tu, sedam metara južno od Zagreba. Herceg-Bosna je trebala biti hrvatska minimalna opcija i ne vidim zašto su Hrvati pristali na manje. Muslimani mogu svoj dio Federacije postaviti na strogo unitarne temelje ili formirati stotinu kantona i stotinu dodatnih vlada, ako će to svijet financirati. U cijelom ovom neredu, vedrinu nam donosi Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka. Brine ga gori li blok Branimira Glavaša u Mostaru. Prznica Vladimir Šišljagić po Hirvatistanu formira koalicije, umjesto da u BiH vadi gazdu iz pržuna. Slijedeći projekt Jasmile Žbanić mogao bi biti posvećen Branimiru Glavašu: "Marš van iz našeg Alcatraza!" Bošnjaci gladuju, a Glavaš dnevno kreše tri obroka o državnom trošku. Jeste li primijetili da sliči na logoraša Trnopolja? Možemo li uskoro očekivati jednog od najpoznatijih hrvatskih političkih zatvorenika na uvjetnoj slobodi? Na užas Vrkića. Postoji li slična nada za Ivu Sanadera u RH? Učinilo mi se da sam na jednoj snimci iz BiH prepoznao zakrabuljenog Glavaša, kako po zapadnom Mostaru pali prostorije hrvatskih stranaka, 5 do 12. Snimatelj je ponovno Drago Hedl, njegov hodajući nekrolog. Zamislimo mogućnost da se Glavaš probije na čelo "socijalne pobune" u BiH, a Vladimir Šišljagić zasjedne u Banskim dvorima ispred hrvatske "domoljubne koalicije" i kroz "demokratske institucije RH". Počinjem sanjati Hırvatistan sve do slavnog Mosta Mehmed paše Sokolovića na Drini. To što Turci sagrade, to traje.

Tvrtko Dolić  2014-02-12  Socijalni bunt vjerske konfesije