Monday, 09 December 2013 18:07

Civilizacija je cenzus

Jeli umro krivi Linić? Slavko bi progonio Isusa i Mariju sve do Egipta. Ovaj su prostor obilježile crne liste, među kojima pamtimo i popise za strijeljanje. Našu prošlost obilježile su i liste državnih neprijatelja. Umjesto popisa ratnih zločinaca dobili smo Registar branitelja. Tražili smo popis pedofila, a dobili smo jednaka ljudska prava za svaki ljudski i neljudski nagon. Sodoma i Gomora danas su svetišta nove civilizacije i nove vjere. Umjesto valjanih izbornih spiskova uvaljali su nam nove krivotvorine. Ova nacija hitno treba javno dostupne popise silovatelja, kriminalaca i tajkuna, a evidencije se sređuju samo za razrezivanje poreza.  Vlast planira objaviti Registra katolika, odnosno Registar poreznih obveznika. Znate, u Isusovo vrijeme naziv kršćanin bio je sinonim za utajivača poreza.

Porezna presija nikako da posustane. Hibernator Slavko Linić je knjigovođa jednog konta, koji može razumjeti samo jedan redak u bilanci. Njegovo ime i prezime podudara se sa onim Sclavusa Acediusa, opakog starorimskog financa rodom iz Illyricuma. Čini se da je taj antički sluga režima pronašao vremensku crvotočinu i osvanuo u našem vremenu. Danas je teško proniknuti kako je Acedius hiberniran u svome zavičaju, prije dva milenija. Njegova partijska karijera počinje sa Hrvatskim proljećem, koje ga odmrznulo na Risnjaku, na krivoj strani. Zapravo ne možemo reći da je umro krivi Linić, to je grub izraz - Linića treba ponovno zamrznuti, za neku sličnu poreznu represiju u budućnosti.

Porezno popisivanje Majke Božje

Uvijek se pitam kako je bilo moguće da priprosti pastiri i ribari Galileje uzdrmaju antičke civilizacije, vezane za velike gradove. Bojkot plaćanja poreza ruši svaki režim, kao što bi bojkot otplate kredita srušio banke. Možemo li reći da Slavko Linić na svoj način progoni kršćane? Odnosi su nategnuti do krajnjih granica. Vladajući ignoriraju domaće utajivače poreza i komuniciraju direktno s Vatikanom i s papinskim nuncijem u Hrvatskoj.

Galilejski Karmel predstavljao je u antička vremena značajno sveučilište, ali je kršćanstvo odredila pećina u njegovoj blizini, u kojoj je skromna pastirica rodila dijete ljubavi, u jednoj neobičnoj noći kada su se na nebeskom svodu pojavile nove zvijezde. Iz nekog neobjašnjivog razloga njoj i djetetu poklonili su se ostali pastiri, pa i moćnici tog vremena. Osim jednog, nemilosrdnog poreznjaka Sclavusa Acediusa, odnosno Slavka Linića, koji je u Galileji provodio popis stanovništva. Čovjek bez duše, ledenog lica i ukočenih plavih očiju. Razrezivao je porez na sve - na zemlju, voćke, blago i na obiteljske kuće. Tražio je da se na popis privedu i pastiri.

Bila je to izuzetno lijepa žena. Priprosta pastirica, obučena u jednostavnu vunenu pastirsku košulju, impresionirala je svojom dostojanstvenom pojavom.
- Kako se zoveš? - pitao je Slavko Linić oštro.
- Marija - smireno je odgovorila.
- Imena tvojih roditelja?
- Jakov i Ana.
- Pleme, domovina, otadžbina?
- Hrvatica, Galileja, Perzija.
Linić je prestao pisati i zagledao se u poreznu žrtvu i njeno dijete. Hrvati su bili poznati antički utajivači poreza. U Kaanan su pobjegli kao porezni obveznici Perzije. Tek što bi se skrasili u novoj poreznoj oazi, stizali su novi porobljivači. Bježeći od poreza, zaputili su se na sjever, da bi konačno kapitulirali i nastanili se u Illiricumu. Od tada rade za druge. Bilo je to vrijeme gladi i porezne torture od strane Rima, što je na Mediteranu dolazilo jedno sa drugim.

- Što imate? 
- Samo svog sina.
- Pa, dobro, upisat ću i maloga. Ime oca?
Izrekao je to s podsmjehom na licu, upućenom majci bez supruga. Novorođenče je pogledalo Linića očima odraslog čovjeka. Poreznjak je osjetio kako mu neka sila spaljuje njegov mali mozak. Marija je oklijevala da javno imenuje svoju ljubav. Sclavko-Slavko bio je vidno uznemiren, ali nije trpio neposluh. Crvenilo je prekrilo njegovo lice i njegovu dušu.
- Ime oca!!!
- Eli. Otac mog djeteta je Eli.
Nastala je grobna tišina. Svi smo mi djeca Božja, reći će jednog dana njen Sin, ali izgovoriti tako nešto bilo je svetogrđe. Linić je razjareno ustao i rukama rastrgao vlastitu košulju. Stražar se pokrenuo, prijeteći prišao Mariji, i neoprezno kopljem načinio ranicu na bedru djeteta. To je na svoj način uznemirilo sve prisutne, jer je u starom proročanstvu zabilježeno da će rimski vojnik kopljem probosti bedro Spasitelja. Linić je neko vrijeme prijetećim pogledom promatrao pastiricu i njeno dijete. Sjeo je, nešto zapisao, i neko vrijeme ostao zamišljen, ako se to za njega može reći.
- Dakle, počelo je. Kako se mali zove?
- Emanuel.
Sluga režima ovaj je odgovor prihvatio mirno, kao da ga očekivao. Na istočnim granicama carstva naišao je na svakakva čudesa, kojima nije pridavao velik značaj, jer je porez iznad svih nas. 
- Čuo sam za tu legendu. Možda je za tebe Sin Božji, a za mene je još jedan porezni obveznik.
Linić je znao i koje će kodno ime nositi Emanuel. Na svoju popisnu listu dopisao je Isus, Nazorejac, Hrvat, porezni razred LVII. Ponovno je ona ista nepoznata sila obuzela Linićev skromni um i natjerala ga da izgovori riječi koje su zaprepastile sve prisutne.      
- Savjetujem te da odeš u Egipat. Tamo je porez manji.

Kršćani su se pojavili kao utajivači poreza

Znate, ako je porezni Rim, nastao kao gusarsko gnijezdo, nekakav sveti grad, onda je Slavko Linić sam Petar, koji je kontrolirao proračun Apostolata. Kao što je Linić postao glavni u Partiji, tako je Petar preuzeo Crkvu. Nije Isus hodao okolo bos da ojača stopala, niti je ušao u Jeruzalem na magarcu zbog svoje kršćanske skromnosti. Sve se to događalo zbog jednostavne činjenice da je ribar iliti sakupljač kovanica zvan Kremenko kontrolirao kasu. Galilejci su bili gladni poput današnje hrvatske sirotinje - tri ribe prezentiraju gozbu. I danas mnogi sirotani bez kovanice u džepu pokušavaju pretvoriti vodu u vino.

Nisu se kršćani krili samo od Rimljana, Židova i financa, nego i od apostola, koji su im znali banuti nepozvani i počistiti špajzu, poput partizana. Savao zvan Pavao nije progonio kršćane, nego porezne dužnike. Nije se obratio, kako se priča, nego je jednostavno prešao u utajivače poreza. Kršćani su se pojavili prije Isusa, predvođeni buntovnim Ivanom, koji je zbog poreznih dugova skraćen za glavu. Danas mnogi Hrvati pomišljaju na život u pustinji, da izbjegnu režimski porez i komunalne režije. Rim je mnoge porezne dužnike razapeo. Kršćane su u rimskoj areni bacali pred zvijeri, kao što to radi aktualna vlast u današnjoj hrvatskoj domovini. Da ima pravde na ovom svijetu, financi bi upali u Jutarnji i zatukli te kršćanske fundamentaliste, koji ne plaćaju porez. 

Bog je poslao Isusa da preuzme naše grijehe, da preuzme naše dugove. Nikada nije izgovorio rečenicu "Bogu Božje, kralju kraljevo". Taj zapis u kršćanskim svetim knjigama dodali su poreznjaci. Kada sebi želim predočiti financa Pavla, iskrsne mi lik bijesnog Linića na konju, kako vitla mačem na sirotinju. Danas zajedno sa ostalim bezbožnim članovima Vlade organizira igre gladi za sve kršćane, uključujući i one koji uredno plaćaju porez. Možemo li se nadati da će Linić smaknuti Stipu, kao što je Pavao smaknuo Stjepana - u igri su veliki novci za vilu, na koje nije plaćen porez, zapravo na mito za kupnju borbenih kočija. Postaje razvidno da je Stipe tajni gospodar "narodnjaka". Čini se da našu "spoljnu politiku" vodi Vesna Pusić, a glavni je kreator Stipe, što prilično izluđuje razvlaštenog Dioklecijana na Pantovčaku. Vesna, Ivo i Zoki povukli bi tužbu za genocid, ali ne da to Stipe, što je novo iznenađenje na našoj političkoj sceni. Svejedno, malo je čudno da je baš Stipe išao protiv križeva i utajivača poreza. Iza "narodnjačkog ne porezu na nekretnine" ne krije se briga za opterećene porezne obveznike, nego se štite mnogi Stipani, Nadani i njihove vile. Hoće li konačno novci, umjetničke slike i skupe ure postati imovina? Zemlja se vrti oko poreza.

Očenaš je središnja molitva kršćana, u kojoj ti antički utajivači mole Svevišnjeg da im oprosti njihove dugove. Kada bolje razmislim o tekstu Očenaša, imam dojam da je sastavljen u udruzi Franak. Očekujem da uskoro u saborsku proceduru uđe novi tekst Očenaša, u koji Linić uvodi pojam unutarnje likvidnosti. "Oprosti nam duge naše i smanji nutarnju nelikvidnost!" Evo se približava još jedan Božić, od prvog su prošla dva milenija, a kršćani još uvijek nisu ukapirali da se Isus rodio najprije zato da smanji nutarnju nelikvidnost. Kada su rimski carevi shvatili da Isusov nauk rješava unutarnju likvidnost, kršćanstvo je postalo službena religija. Svako dobro za neko zlo. Kršćani su dobili porezne olakšice, pa se carstvo raspalo. Propast Rimskog Carstva posljedica je prihvaćanja kršćanstva. Imate li vi taj dojam da bi Hrvatska stajala bolje da je u njoj katolika manje? 

Rimljani su provodili popis stanovništva zbog ubiranja poreza. U štalici ili pećini, na slamici, rodio se siroti Porezni obveznik, Spasitelj od rimske porezne formacije. Tko bi mogao razapeti Isusa zbog bilo čega drugog? Kumranski Učitelj pravednosti bio je glavni Utajivač poreza. Slično kršćanima, esenska utajivačka družina raskomotila se uz desnu obalu Jordana, na prostoru između mrtvog i živog mora. Nije tolerirala istospolni brak, nego je ukinula svaki brak, sve ostale institucije, i porez! Esenima nije palo na pamet objaviti svoje popise i svoje svete zapise. Držali su ih skrivene u pećini. Samo iz takvih pećina rađale su se nove civilizacije. Marija je rodila Isusa u karmelskoj pećini.

Kada je Pilat izveo okovanog Poreznog obveznika pred svjetinu, pitao je okupljene finance kome treba oprostiti, Barabi ili Utajivaču. Pomilovan je drumski razbojnik! To se događa i danas, u ovoj Lijepoj Njihovoj. Koliko baraba ima u Jutarnjem? Isusov život, njegov Nauk i njegova Muka posljedica su porezne presije tadašnjeg Rima. Kada je Konstantin shvatio da on osobno ne plaća porez, prešao je na kršćanstvo. Evo, obećajmo svi zajedno, ako Linić, Milanović, Pusićka i Josipović prijeđu na kršćanstvo, preuzet ćemo na sebe dug države! Nije dobro? Što mi želite reći? Da nema šanse da se netko od njih konvertira u kršćane! Nametnici su oslobođeni od poreza? Nametnici nemaju nikakav motiv da postanu kršćani.

Tvrtko Dolić
2013-12-09
Umro je krivi Linić - Slavko bi progonio Isusa i Mariju sve do Egipta