Saturday, 11 September 2010 14:57

Strepnja Sørena Kierkegaarda

Prvi se mačići bacaju u vodu. To je stara istina o surovosti ljudske vrste. Stoga sam pomalo iznenađen silinom napada "civiliziranog" dijela hrvatsko-bosanske Javnosti na djevojčicu iz Bugojna, koja je bacila nesretne mačiće u Vrbas. Znamo da se takva zastrašujuća ljudska tradicija nesmetano odvija tisućljećima, ali kada je evidentna surovost snimljena kamerom, najedanput je to veliko i nevjerojatno zlo. Sarajevo i Zagreb glume visoku humanost na bazi gradskog iskustva sa kućnim ljubimcima, gdje platite veterinara i žrtva odlazi u "plinsku komoru". Možda će to nekoga zasmetati, ali uzimam ovaj tužni događaj iz našeg stvarnog života kao uvod u jedan problem Sørena Kierkegaarda, koji prezentira i retable de l'Agneau mystique na oltaru u Genthu slikara Jan van Eycka (1390-1441).

Biblija spominje odredbe egipatskog faraona i rimskog namjesnika u Palestini da se prvorođenci smaknu. Stvoritelj je u Egiptu poštedio prvorođenu djecu onih Izraelaca koji su žrtvovali janje. Možemo reći da su poreznici ubili Isusa: Kao janje na klanje odvedoše ga; kao ovca nijema pred onima što je strižu (Izaija, 53:7). Zar je moglo biti drugačije? Teško je pomiriti neku stariju a ipak višu kulturu, koja prihvaća prvorođenca kao proroka, sa mlađom i primitivnijom kulturom koja preuzima istog praoca, ali ima negativno iskustvo sa prvorođenim djetetom. Kada cijeli narod slavi jednog jedinog praoca Izaka, onda je nezgodno reći da je prvorođenac, koji je po Božjem Zakonu trebao biti smaknut, jer onda to nije Izabrani narod. Teško je povjerovati da su stare kulture zaista došle do nekakvih problema u svezi prvorođenca i/ili prvih mladunčadi. Meni se čini vjerojatnije da je i svećenstvo Hrama očekivalo da bude počašćeno od oca koji slavi rađanje prvog sina. Jedna je priča Isusova euharistija i razlamanje kruha, a posve druga komadanje janjeta na gozbi u Hramu.

Izraelska plemena uglavnom su bila patrilinarna i nisu imala problem prihvaćanja Izaka, koji je Abrahamu bio drugi sin. Kažu da Abraham rodi Izaka, nakon što je odbacio prvorođenca Ismaela. Za razliku od takvih Izraelaca, Židovi genezu prate matrilinarno, pa kod njih izbija težak problem: Izak je Sarino prvo dijete. Židovi su tako morali razriješiti jednu zastrašujuću ljudsku dramu, koja prožima i kršćanski Stari zavjet i koja je Pavla često ostavljala bez sna. Sedamdeset je godina bilo Abrahamu, a sedamdeset i sedam godina Sari, kada su konačno dobili Izaka. I, kada se njihovo prvo dijete konačno rodilo, Zakon iliti Stvoritelj kaže da Izak mora umrijeti! Tko to može preživjeti? Kada majka želi odbiti dijete od dojke, namaže bradavicu crnilom - blago onome tko nije izgubio majku na drugi način, kaže nam Kierkegaard, otac egzistencijalizma.

Früh morgen ist - Kierkegaard nam u svome djelu Strah i drhtanje oživljava biblijski ugođaj - Abraham je osedlao magarca, poljubio ženu Saru i zajedno sa Izakom krenuo na Božju goru, gdje je namjeravao žrtvovati Izaka, jer je Zakon tražio da prvorođenac umre. Etički izraz za ono što je namjeravao učiniti je čedoubojstvo, a religiozni teleološka suspenzija etičkog. Psihološko stanje između te dvije krajnosti Kierkegaard definira kao strepnju. Abraham je posjedovao snažnu vjeru - poštivao je Zakon i tako ponovno zadobio Izaka, baš zato što je bio spreman na najveću roditeljsku žrtvu. Ovdje židovski jahvizam razotkriva ranjivost svog teološkog sustava, koji "grijeh" nekog praoca može podnijeti samo kao Božje čudo. U trenutku žrtve, Bog je stvorio janje i tako poštedio Izaka. Naravno da je tu sadržan prilično krupan prijepor i prošvercan naputak za obogaćivanje trpeze u Hramu. Tko žrtvuje janje, može zadržati prvorođenog sina. Neka janje zakolje baš na hramskom žrtveniku, tako da ne mora dokazivati da je žrtvu zaista prinio (Abraham je mudro otišao na planinu i tako sačuvao svoje stado - dragom Bogu bilo je svejedno). I naravno, ako netko nije smogao za janje, žrtvovao je svoje prvorođeno dijete - čuvaj svoje stado, inače ćeš ostati bez potomstva. Zakariah je bio hramski čovjek, pa je Ivan pošteđen. A Isus? Marija je zajedno sa Isusom pobjegla u Egipat! Svejedno, Isus je postao Prvorođenac Božji - Mesija i bio žrtvovan, razapet. Hramski ljudi nisu oprostili niti svome Stvoritelju ignoriranje tadašnjeg proračuna. Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta (Evanđelje po Ivanu, 1:29).

Tvrtko Dolić 2010-09-11 Strepnja Sørena Kierkegaarda