Monday, 17 February 2014 09:01

Pad dobiti banaka je iluzija

Nakon švicarskog referendumskog "ne" imigrantima iz EU, njemačko-švicarska porezna nagodba je praktično mrtva. Mogu li "civilizacijske restrikcije" u Švicarskoj dovesti do značajnog pada franka? Euro je prošle godine ojačao 4,2 posto, a za ovu godinu predviđa se pad za postotak-dva, koliko će zapravo rasti ekonomija Eurozone. Prema izjavi njemačkog ministra financija Jeroena Dijsselbloema, grčka financijska agonija odgađa se do kolovoza. Danska policija istražuje kako program za bonuse u Danske Bank utječe na manipuliranje cijenama dionica. Nitko ne pita jesu li bonusi u Ini isplaćeni na temelju prikazane dobiti ili na temelju kasnijeg dvostrukog gubitka?

U Londonu je održan 4. bankarski i financijski forum "Restoring Confidence, Credibility and Growth", o obnavljanju povjerenja na financijskim tržištima. Bilo je lukavih pokušaja da se regulativu veže na stanje kulture određene financijske destinacije. Philip Wood, profesor financijskog prava na Oxfordu i savjetnik odvjetničke kuće "Allen & Overy", reče kako je financijska industrija optužena za veće štete nego terorizam. Wood rizični rejting postavlja na temelju primjenjivosti neke konkretne regulative. Na konferenciji se čulo kako je regulatorima omogućeno da postanu tužitelji, suci, porota i zakonodavac. Znamo da sve to HNB nije. Jeli netko u ovoj zemlji iznenađen da Željko Ivanković u svoje osobno ime ili ispred Udruge banaka (kako kada paše) podržava ovakvu privatizaciju u RH, koju kolokvijalno zovemo (ne znam zašto) privatizacijska pljačka.

Pad dobiti zbog pooštrene politike rezervacija

Kako obnoviti povjerenje u poslovne banke koje provode lihvarsku politiku? Unatrag nekoliko dana glavne "domaće" banke u našoj Javnosti žele stvoriti dojam da su ugrožene zbog smanjene zarade u 2013. Glavnog krivca za lošije poslovne rezultate vide u interesnoj skupini oko udruge Franak. Pobuna protiv Slavka Linića u vladajućoj koaliciji samo je eho bankarskih prigovora zbog novog ZPK. Banke posuđuju novac državi po veoma visokim kamatnim stopama. Na kraju je uslijedio i udar na HNB zbog pooštrene politike rezervacija.

U nerevidiranim službenim podatcima koje je objavio HNB vidljivo je da dobit bankarskog sustava iznosi oko milijardu kuna i da je to dvostruko smanjenje dobiti u odnosu na 2012. Nije uzrokovano padom operativnog poslovanja banaka, već pooštrenom politikom rezervacija HNB-a. Samo male banke imaju pad operativne dobiti. Prema izvještajima objavljenim na Zagrebačkoj burzi, Zaba je ostvarila dobit prije umanjenja za rezervacije i prije vrijednosnih usklađenja (operativna dobit) u 2013. od oko 2,5 milijardi kuna, pa se smanjila za oko 100 milijuna kuna u odnosu na 2012. godinu, što je smanjenje za par postotaka. Glavni razlog smanjenja neto dobiti kod Zabe je povećanje rezervacija za oko pola milijarde kuna, koje nije realan financijski rashod, već računovodstveni. PBZ je ostvarila operativnu dobit na razini prethodne 2012. godine, a to je oko 1,8 milijardi kuna. Rezervacije su se povećale za 200 milijuna kuna.

Uprave banaka krive su za toksičan i star kreditni portfelj

Ništa nije kako se čini na prvu ruku. Zbog oštrije politike rezervacija banke će uplatiti blizu 400 milijuna kuna manje poreza na dobit. Inače valja napomenuti kako je rezervacija tu zbog vjerojatnosti da se određeni kredit neće vratiti u cijelosti, te "rashod" treba promatrati prije svega kao računovodstveni iskaz određenog rizika, a ne kao realan financijski odljev. Zaoštravanje politike rezervacija prema bankama izazvao je val kritika banaka prema viceguverneru Damiru Odaku, zaduženom za nadzor bankarskog sektora. Prigovaralo mu se da će to rezultirati smanjenjem profitabilnost banaka i da će banke postrožiti uvjete kreditiranja, što će dovesti do pada kreditne aktivnosti (koja već godinama ne postoji). Upravo zbog visoke toksičnosti bilanaca banaka, HNB se odlučio na jačanje kapitalnih zahtjeva, kako bi bankarski sustav u budućnosti mogao izdržati probleme koje je sam programirao. Banke ne odobravaju kredite već par godina niti poduzećima, niti stanovništvu i to nema veze sa politikom rezervacija, nego sa promašenom politikom banaka. Kreditna aktivnost poslovnih banaka svela se na kupovinu državnih obveznica RH, iako HNB već godinama podržava gotovo besplatne kreditne linije namijenjene gospodarstvu. Ukoliko i dalje banke nastave s praksom financiranja države, moglo bi se dogoditi da u srednjem roku postanu izrazito ranjive, ukoliko javni dug RH nastavi rasti trenutnom dinamikom.

Udio loših kredita rapidno raste. Oko 45 milijardi kuna kredita je nenaplativo, a od toga 30 milijardi kuna otpada na kredite tvrtkama, a preostalih 15 milijardi na stanovništvo (od toga 2,6 milijardi u švicarskim francima), te bi se po procjenama HNB-a udio loših kredita mogao popeti do 20 posto! Postavlja se pitanje tko je odgovoran za ovakve rezultate banaka? Tko je odgovoran za loš kreditni portfelj banaka sa veoma izglednim tendencijama pogoršanja? Kome će banka odobriti kredit je nadležnost banke, a ne udruge Franak, Vlade i HNB-a. To što su banke financirale propali građevinski biznis odobravajući kredite građevinskim tvrtkama i kredite stanovništvu za kupnju izgrađenih nekretnina po visokim kamatnim stopama, nije nitko drugi kriv do uprave banaka. Prozivati udrugu Franak, novi ZPK i HNB za pad dobiti (koji je računovodstveni pad, kao i kod Ine) je jedan veliki bankarski spin s kojim banke relativiziraju Dobronićevu presudu u slučaju Švicarac.

Visoke aktivne kamatne stope jesu začarani put u propast

Banke u Javnosti žele nametnuti uvjerenje da iza novog ZPK (Zakon o potrošačkom kreditiranju) stoji interesna grupa u svezi sa udrugom Franak, dok isti zakon zapravo ide u prilog bankama, koje i dalje ostaju samovoljne u određivanju kamatnih stopa. Tako je većina banaka uzela u obzir EURIBOR i LIBOR, koji su na povijesno niskim razinama. U prilično skoro vrijeme izgledno je očekivati rast istih, a sa njima i rast kamatnih stopa. Mnogo dužnika po stambenim kreditima jako se iznenadilo kada su dobili obavijesti o formiranju kamatnih stopa. Primjerice, kamatna stopa od 6,5 posto sastoji se od EURIBOR-a (promjenjiva stavka) koji je danas 0-1 posto, i fiksne marže koja bi u tom slučaju minimalno bila 5,5 posto. Time banke priznaju da zarađuju 5,5 posto i da im je trošak financiranja 0-1 posto. Ukoliko dođe do rasta EURIBOR-a na 2,5 posto, kamatna stopa u gore navedenom primjeru iznosila bi oko 7,5 posto, što je tjeranje klijenta u bankrot.

Na nedavnom okruglom stolu pod nazivom "Kako nastaju kamate?" viceguverner HNB-a Vedran Šošić najavio je da banke koje primjenjuju EURIBOR i LIBOR, a ne NRS, izlažu dužnika neprimjerenom riziku i da će HNB te banke penalizirati dodatnim kapitalnim zahtjevima. Šošić je naveo da je referentnu kamatnu stopu teško odrediti zbog visoke euriziranosti, slabo razvijenog domaćeg novčanog tržišta, visokog priljeva inozemnog kapitala u pred-kriznom razdoblju i visoke likvidnosti bankarskog sustava. Stvarnost pokazuje kako mala i srednja poduzeća koja bi trebala biti generatori razvitka ne mogu biti konkurentna uz ovakve kamatne stope (i visoke poreze) i kako im to jede profit, i ne ostavlja mogućnost za investiranje, odnosno tjera u neodrživost. Slično vrijedi i za stanovništvo - ratu po kamatnoj stopi od 6-7 posto na stambene kredite sve veći broj korisnika ne može namiriti i ako to netko ipak može, javlja se pad potrošačke moći koji narušava daljnji gospodarski rast. I tako u krug! Šošić prepoznaje da banke puno strože ocjenjuju klijente nego prije i da bi zato kamatne stope istima trebale biti niže.

Tvrtko Dolić 2014-02-17 Pad dobiti banaka je iluzija!