Wednesday, 05 December 2012 15:06

Fenomenalni Edmund Husserl

Kada vrijeme zamislim kao zasebnu prostornu dimenziju i onda srušim prostor, stigao sam u transcedentalni svijet Edmunda Husserla. Smisao je pronalaženje smisla! Time redizajniram svoju datost i postajem sukreator svoga svijeta.

Fenomenološka redukcija

Kriza je duboka, depresija je sveobuhvatna, pa se čovjek pita može li nekako promijeniti ovaj svoj zastrašujući svijet? Ponestane mi znanja, pa se vadim na Husserla - namjerno provodim redukciju. Od Franza Brentana na ovamo kažemo da je mišljenje uvijek intencionalno, jer je na nešto usmjereno. Svijest je uvijek svijest o nečemu. Brentano je prvi ukazao da psihičko ima neke vlastite značajke u odnosu na fizičko. Prije pojave Husserla čovjek je predano upoznavao svijet i prirodu. Nakon Husserla prihvatili smo činjenicu da sam čovjek stvara fenomene i daje im smisao. Čovjek je sukreator svog svijeta! Samo dok smo u stanju producirati smisao i tako mijenjati svoj svijet, možemo tvrditi da postojimo. Helenski termin "epohé" (ostanak, samosvojnost) nalazimo kod Aristotela, a razrađen je kod skeptika Pirrona, koji kaže da su naša saznanja nedovoljna i da se mudar čovjek suzdržava (epohé) od izricanja bilo kakvih sudova o vanjskom svijetu, kao i od djelovanja u njemu, i tek tada može postići duševni mir (ataraxia). Terminu "epohé" blizak je Descartesov pojam "metodičke sumnje". Husserlova fenomenološka metoda dopire do "zrenja biti" (Wesensschauung), odnosno neposrednog promatranja fenomena tehnikom fenomenološke epohé, koja se zasniva na isključivanju "prirodnog stava" i stavljanju u zagrade (einklammern) prostorno-vremenske određenosti svijeta, da bi otvorila područje "apsolutnog života" ("Lebenswelt" je život-svijet svakoga od nas). Iza fenomenološke redukcije epohé, slijedi eidetska redukcija izdvajanja ideje iz fenomena (die Ideation). Govorimo i o eidetskoj ili esencijalnoj intuiciji. Konačno slijedi transcendentalna redukcija, koja nas takve vraća u čistu svijest bez empirijskog sadržaja. Fenomenologija kao eidetska nauka ne bavi se konkretnim predmetima nego bitima, bitnostima.

Diskretni prostor bitka

Husserl je pokušao matematički izgraditi čistu apriornu logiku, odbacujući svaki psihologizam u korist čiste transcedentalne svijesti. Ontološka korelacija Husserlove metalogike je Teorija manifestacija - slobodno matematičko istraživanje koje na više pojmova/mišljenja pridružuje više simbola i sve moguće zaključke. Matematičari kombinacijom aksioma postavljaju konzistentnu osnovu za neki teorem ili cijelu teoriju. U Husserlovo vrijeme pojavljuju se n-dimenzionalni prostori, Hermann-Grassmannova teorija ekstenzija, Teorija transformacijskih grupa i Cantorova teorija skupova. Imali smo sreću da se Husserl rodio dovoljno rano, a on opet nije imao sreću da se rodi nakon Teorije kategorija, Topologije, Teorije oblika i Kirurgije grupa. Husserl je bio profesor u Göttingenu i Halleu. Husserl nam kaže da diskretna topologija {ø, x}neke bitnosti x nije polazište, nego rezultat redukcije. Tajna kvaliteta je samo "čišćenje"! Nije riječ o ignoriranju saznanja i mogućnosti saznanja, nego o prevladavanju onoga što smo uistinu pojmili. Husserl se pobunio u Europi koja je iščekivala kraj svijeta i Sudnji dan. "Husserl je svoj rad smatrao jedinim spasom svijeta pred propadanjem u smrtonosni skepticizam, relativizam i nihilizam" - izjavio je moderni fenomenolog Hans-Georg Gadamer, značajan za razvoj hermenautike. Gadamer je 1929. habilitirao kod Heideggera. U fenomenologiji je značajan pojam empatije - sposobnosti da osjetimo iskustvo i doživljaj drugoga, sve u području pozitivnog intersubjektiviteta. Osim Heideggera, egzistenciajalistički fenomenolozi bili su Hannah Arendt, Gabriel Marcel, Jean-Paul Sartre, Paul Ricoeur i Maurice Merley-Ponty.

Sveta Edith Stein, zaštitnica Europe

Fenomen u svoj toj fenomenologiji bila je i Husserlova asistentica Edith Stein, zaštitnica Europe, rođena 1891. u Wroclawu, mučenica i svetica Katoličke crkve, karmelićanska redovnica, rođena u ortodoksnoj židovskoj obitelji. Kada je u Svjetskom ratu poginuo njen prijatelj Adolf Reinach, koji ju je upoznao s Husserlom, Edith je posjetila njegovu udovicu. "Bio je to moj prvi susret s križem i snagom Boga koju on udjeljuje onima koji ga primaju i nose. Prvi put sam ugledala Crkvu otkupljenih kršćana u njezinoj pobjedi nad poraznom smrću. Bio je to početak pada moje nevjere, židovstvo je izblijedjelo, a kršćanstvo zasjalo: Krist u otajstvu križa." Svejedno, nacisti su je 1942. deportirali iz Nizozemske u Auschwitz, gdje je ubijena.

[ Židovi su dali Europi i svijetu mnoge intelektualne veličine, a u Njemačkoj i Austrougarskoj, uključujući Hrvatsku, kreirali su jednu nevjerojatnu intelektualnu klimu, koja će dugo ostati neponovljiva. Brojni književnici, znanstvenici i umjetnici podigli su nivo zapadne kulture i na svoj način produljili život tada iscrpljenoj Zapadnoeuropskoj civilizaciji. Ovdje mogu tvrditi da je dolazak Adolfa Hitlera zapravo spriječio da Nijemci postanu viša rasa. Snažna njemačka nacija preživjela je nacionalnu "redukciju", a Hrvati se nisu oporavili. Naprotiv, kod nas je židovska elita zamijenjena balkansko-šumskom školom. ]

Husserl nije konvertirao, nego preselio

Edmund Husserl rođen je 1859. u židovskoj obitelji u Pronitzu - Prostějovu, Moravska. Studirao je astronomiju, matematiku, fiziku i filozofiju. Godine 1886. konvertirao je u kršćane! Luterane. Glede toga imam svoj zaseban dojam. Isusov nauk možemo gledati kao transcedentalnu redukciju. Husserl zapravo nije konvertirao, nego je intelektualno preselio u tada uobičajen znanstveno-vjerski koordinatni sustav, koji u određenom smislu možemo kvalificirati kao zakrivljen u odnosu na Descartesov sustav i Descartesovu doktrinu. Husserl je konvertirao da bi lakše komunicirao sa ostalim intelektualnim veličinama svoga vremena. Eidetski ponor evanđelja, Pavlova konzistentna doktrina Krista i bogata teološka povijest Crkve bili su širi komunikacijski prostor u odnosu na tadašnje zatvoreno i posve normirano židovstvo. Pojam intencionalnosti preuzet je iz skolastike. Husserl je prije konverzije pokazao zanimanje za Brentanov koncept intencionalnosti! Husserl 1886. sluša Brentanova predavanja u Beču! Brentano je preporučio Husserla drugom svome velikom učeniku, Carlu Stupfu na Halleu, gdje je Husserl habilitirao s temom "O pojmu broja" i postavio temelje Filozofije aritmetike, prve Husserlove knjige. Krajem stoljeća nastala su Husserlova čuvena "Logička istraživanja". Uslijedio je famozni Fenomenološki pokret, koji je okupio brojne njemačke intelektualce.

[ Husserl nije dočekao da ga Nijemci nacizma posve odbace, najviše zato što je umro 1938. ali je bio izložen različitom ogovaranju, što je potkopalo njegov sveučilišni status. Godine 1913. Karl Jaspers posjetio je Husserla u Göttingenu. U listopadu 1914. oba Husserlova sina poslana su na zapadni front. U ožujku 1916. u Bitci za Verdun, poginuo je Wolfgang Husserl, a njegov brat Gerhard ranjen je slijedeće godine. U studenom 1917. poginuo je u Flandriji Edmundov učenik Adolf Reinach. Husserl je za života potisnut u korist njegovog učenika Martina Heideggera, koji je zamijenio Husserlov "Dasein" (bistvovanje - biti tu) sa čistim egom, čime je transformirao fenomenologiju u antropologiju. U izdanju iz 1941. Heideggerova temeljnog djela "Sein und Zeit" odstranjena je posveta Husserlu. ]

Srednjoškolsko ponavljanje gradiva

Za Husserla je psihologija posve iskustvena znanost o činjenicama i realitetima. Dakle, psihološka "fenomenologija" zahvaća realna zbivanja u nama poznatom prostorno-vremenskom svijetu. Nasuprot takvoj "fenomenologiji", čista ili transcedentalna fenomenologija nije znanost o činjenicama, nego znanost o bistvima - eidetička znanost. Eidička redukcija ide od psihološkog fenomena prema "čistim" bitima, odnosno od empirijske općenitosti do bistvene općenitosti. Fenomeni transcedentalne fenomenologije jesu irealni. Transcedentalne redukcije čiste psihološke fenomene od onog što im pridodaje realnost, uključujući uvrštavanje u realni "svijet". Husserlova fenomenologija nije učenje o bitima realnih, nego transcedentalno reduciranih fenomena.

Umjeso Descartesova pokušaja univerzalne sumnje, nastupa univerzala "epohé". Namjera je da otkrije novu znanstvenu domenu metodom zagrađivanja: generalnu tezu, koja pripada biti prirodnog stava, stavljamo van akcije, sve što taj stav u ontičkom pogledu obuhvaća stavljamo u zagrade - dakle čitav taj prirodni svijet, koji je stalno "za nas ovdje", koji je "pred nama", i koji će uvijek ostati ovdje kao svijesti primjerena "Stvarnost", iako ga po volji možemo staviti u zagrade. Afirmiram li tako svoju punu slobodu, ne negiram ovaj "svijet" kao sofist, ne sumnjam u njegovo postojanje kao skeptik, nego provodim "fenomenološku" epohé, koja mi priječi svaki sud o prostorno-vremenskom postojanju. Kada isključim cijeli svijet i sve cogitare, ostaje čista svijest i čitava fenomenološka regija. Svijest ima u sebi samoj vlastito postojanje, koje nije u apsolutno svojoj biti pogođeno fenomenološkim isključivanjem. Govorimo o "fenomenološkom residuumu", kao principijelno svojevrsnoj regiji bitka, području nove znanosti - fenomenologije.

"Kriza europskih znanosti i transcedentalna fenomenologija"

Husserl nas podsjeća da antički skepticizam, počevši od Protagore i Gorgije, stavlja u pitanje episteme, odnosno znanstvenu spoznaju bića o sebi - svijet je racionalno nespoznatljiv, ljudska spoznaja ne može prodrijeti iza subjektivno-relativnih pojava. U toj odsutnosti kasnijeg kartezijanskog motiva (cogito ergo sum), Gorgija je rekao: "Ne postoji ništa". Ako isključim svako zauzimanje stava o bitku ili nebitku svijeta, ako se suzdržim svake valjanosti bitka koja se odnosi na svijet, meni ipak unutar te redukcije, te epohé, nije isključena svaka valjanost bitka. Ja, ono Ja koje vrši epohé, nisam uključen u njezino predmetno područje. Ma koliko se Ja mogu baviti sumnjom i sam pokušavam misliti da je sve sumnjivo ili da gotovo uistinu ne postoji, apsolutno je evidentno da Ja ipak jesam kao onaj koji sumnja, koji sve niječe. Univerzalna sumnja ukida samu sebe! Sum cogitans, taj iskaz evidencije konkretnije glasi: ego cogito - cogitata qua cogitata. Ego je paradoks, koji je potresao Descartesa. Intencionalnost je bit egološkog života. Descartesov cilj je spoznaja koja metafizički transcendira ego. Immanuel Kant priznao je da ga David Hume probudio iz njegovog dogmatskog drijemeža. Prema Husserlu, Hume završava u solipsizmu - to je bankrot objektivne spoznaje.

[ Nekako me brine naslov poglavlja "Analitika transedentalne epohe" u "Die Krisis der europäischen Wissenschaften und die transzendentale Phänomenologie. Eine Einleitung in die phänomenologische Philosophie" iz 1936. Jeli Husserlova fenomenološka metoda zaista bila toliko razrađena? Husserl razrađuje nauku koja se ipak oslanja na aksiome. ]

[ "Tamo gdje počinje imaginacija prosječnog intelektualca, tamo završava realnost Edmunda Husserla" - rekao je pokojni Josip Marinković, još kao srednjoškolski profesor VI gimnazije u Zagrebu. U tekstu sam prethodno dodao srednjoškolske osnove Husserlove fiilozofije prema kratkom izvatku i prijevodu pokojnog profesora Vanje Sutlića iz Husserlovog glavnog djela "Ideen zu einer reinen Phanomenologie und phanomenologischen Philosophie", načinjenog za potrebe tadašnjeg udžbenika. Djelovale su na generacije hrvatskih intelektualaca. Potegao sam u jednom svome lakšem tekstu za političku relaksaciju našeg poznatog heideggerovca, profesora Vanju Sutlića, u relativiziranju egzistencije njegovog sina, ravnatelja HRT, ali sam bio krivo shvaćen. ]

Tvrtko Dolić 2012-12-05 Fenomenalni Edmund Husserl