Don Živko Kustić preporuča nam patnju kao lijek za svako razočarenje. Ponavlja Pavlove riječi da su nevolje znak pravednog Božjeg suda. Kustić je Ničeov starac koji Zaratustri objašnjava smisao Boga, a Zaratustra se čudi da mudrac nije čuo da je Bog mrtav. Ubila ga samilost prema ljudima! Za razliku od Ničea, njegov francuski "učenik" Michel Onfray kaže da je Bog življi nego prije ali pod kontrolom fundamentalista, koji ugrožavaju ljudsku rasu. Kustić vjeruje u davnog monoteističkog Boga, koji nije postojao niti sa one strane vremenske dimenzije. Teorija praska zahvatila je Stvoritelja prije Starog zavjeta. Vrijeme monoteističkog primitivizma je prošlo, pa trebamo iznova proživjeti kulturnije i bogatije sustave velikih civilizacija. U nezgodno vrijeme po Crkvu, dogodila se i ta prirodna dekonstrukcija diviniziranog Isusa, koja će dotući našeg Živka. Isus više nije Sin Božji: Isusov Otac je evoluirao, a Isus je ostao zarobljen na raspelu. Neki pogani građani RH obožavaju ratne zločince. Mrcvarenje Hrvata od strane titoista nikako da prestane. Svi mi evoluiramo, a titoisti mutiraju. Ako je država hrvatska, oni su anarhisti. Krajem prošle godine intrigirao ih je Onfray, koji je za sebe izjavio da je Nietzsche na ljevici! Godine 2004 napisao je Ateistički manifest i titoisti su mislili da je njihov. To njegovo djelo čine četiri segmenta: ateologija, monoteizam, kršćanstvo i teokracija. U svakome od njih uspoređuje judaizam, kršćanstvo, islam i ateizam. Istraživao je identitet Isusa Krista i izazvao veliku buru kada je tvrdio, usprkos antičkim autoritetima kakvi su Josephus i Philo, da Židovi nisu bili razapinjani u Isusovo vrijeme. Onfraya je intrigirao katolički svećenik Jean Meslier, kojemu su nakon smrti pronašli podulji esej u kojemu promovira ateizam. Od svega toga, Titoisti ponavljaju samo jedno Onfrayevo pitanje. Kome treba Bog? Imamo Tileta! Možemo reći da je Živko bezvjernik u odnosu na titoiste. Zajedno sa kršćanstvom mijenjao se i bitak. Kako je on već dugo kapital, kao primjer moderne patnje uzimam kredit u švicarcima.

Prisjetio sam se Heideggerovog pojma Geworfenheit, bačenosti u ovu našu ružnu zbilju, koju karakteriziraju prilično čudne poruke. Da li izvan naše svijesti postoje Bog, svijet, svjetlost i patnja? Kada tubitak iliti čovjek prođe dekonstrukciju Jacquesa Derride, što ostane? Stara gnostička Pleroma - praznina koja je istovremeno punina. Darwinova teorija evolucije čovjeka, kao i moderne teorije evolucije društva, ukazuju na problem pojedinačnog adaptera na svijet po sebi. Genetske i društvene prilagodbe povratno redefiniraju raniji prostor i ranije vrijeme, u kojemu tražimo smisao prema trenutnim kriterijima društva koje je evoluiralo. Pismoznanci su to prevladavali novim recenzijama svetih zapisa. Naravno, Biblija se nije krivotvorila, nego ispravljala. Povijesna istraživanja potvrđuju Isusa života, a prilagođeni zapisi već dva duga milenija nude Muku na križu, što je zaista zastrašujuće za jednu vjeru svjetlosti. Napaćeni Kustić kaže da je patnja adapter na Boga. Ali, sve evoluira, pa i pojam patnje. Društvena evolucija ipak se dogodila - Razapeti je postao teret svima, pa i samom Isusu i njegovom nauku nade. Besmisleno je birati patnju zato da bi Isus patnje imao smisla. Patnju nam predlaže i Vlada RH kao njen adapter na naše lisnice. Predlažem da Crkva i Vlada provedu doktrinarni zaokret i primjerice, konvertiraju naše kredite iz švicaraca u eure.

Tvrtko Dolić 2010-08-23 Adaptacija patnje