Ona je naša velika i duboka bol. Ostat će trajno prisutna u tragičnom biću hrvatske nacije, neizbrisiva i otvorena rana. Često sam pisao o nesretnoj sudbini male Aleksandre, pitajući se postoji li neka kršćanska sila koja može oživjeti to dijete i izbrisati stravičan zločin. Dogodio se u uvjetima nacionalne ugroze, ali se takvim uvjetima ne može opravdati, niti potisnuti u zaborav. Zločin je počinjen tu među nama, u samom Zagrebu.

Teško je u ovakvoj zemlji postaviti pristojne ljudske granice. Performer Zoran Milanović pokušao je zbog slučaja Perković odobrovoljiti Nijemce s narudžbom skupih vozila. Hrvatskoj su isporučena vozila, a Njemačkoj je ipak izručen Josip Perković. I još nismo dobili nikakav popust za nove audije! Država je prezadužena, a ministri kupuju nove limuzine. Očekivali smo reforme a dobili na grbaču tisuće novih stranačkih podobnika. Nemamo za svoju kulturu pa financiramo Bosance. Ovu zemlju vode luđaci, pa se Hrvatska postupno pretvara u jedan veliki sanatorij, u kojemu se poremećeni "umjetnici" iz Bosne čine normalne osobe. Možemo se sporiti oko broja žrtava u Jasenovcu, ali ne možemo braniti rasne zakone. Neke svetinje ne smijemo dirati. Jedna od njih je naša Aleksandra Zec.

Pojavili su se nekakvi Bošnjaci! Tko su onda Bosanci?

Uz sva zla ovih oskudnih godina, za obične građane RH, imamo i tu nesretnu invaziju bosanskih skakavaca. To su vam opaki nametnici, koji preskaču prihvatljivu društvenu selekciju i cijele generacije, i kroz dodvoravanje protuhrvatskim centrima moći izlaze u prvi plan. Ono malo ljetine ode njima. Većina takvih ulazi u nevladine udruge, nama na grbaču. U BiH je više zaposlenih u nevladinim udrugama nego u industriji, a slična konvergencija pojavljuje se i u Hrvatskoj. Tisuće stranaca radi na neprovedivoj provedbi Daytona. Hrvatska i BiH su zemlje sirotinje, tajkuna, ministara, plaćenih aktivista i "kulturnih" djelatnika s političkim zadaćama. Našoj Javnosti relativno nepoznat "travnički performer Oliver Frljić" postavlja u Rijeci predstavu "Aleksandra Zec". Možemo li jednom profesionalnom Bosancu, sklonom neslanim pretjerivanjima, prepustiti svoju značajnu ljudsku dramu? Nacionalnu tragediju! Hoće li Travničanin Frljić u prvi plan staviti svog zemu iz Zenice, najpoznatijeg okrivljenika Muniba Suljića? Strašno je da se jedna istinska ljudska tragedija koristi za jeftinu promociju nekog  umišljenog dotepenca, i pri tome neprihvatljivo krivotvori, odnosno svodi u okvire "hrvatskog prebrojavanja krvnih zrnaca", kako istu reinterpretiraju Frljić i njemu slični "autori".

U BiH su se dogodile dvije teško prihvatljive pojave. Prvo, dozvoljena je takozvana Republika Srpska, koja samim svojim nazivom zaziva Republiku Hrvata i Republiku Bošnjaka. Ovako, u Bosni i Hercegovini te pokrajine čine samo pola zemlje! Zamislite da Sjeverna i Južna Koreja zajedno čine pola Koreje. Drugo, u svezi s prvim, odnosno u svezi s nasilnim ograđivanjem "srpskog" dijela BiH, preimenovanje Muslimana u Bošnjake nije donijelo muhamedancima veće pravo na zemlju, pogotovo ne na cijelu BiH. Naprotiv, prethodno solidno pokrivanje muhamedanaca cijele Jugoslavije kroz naciju Muslimana svelo se na okljaštrenu Bosnu oko Tuzle i Sarajeva. Da su muhamedanci BiH odabrali naziv Bosanaca kao svoje nacije, terminološki bi bolje stajali. Ovako naziv Bosanaca u BiH više ne označava niti bivše Jugoslavene, a u Hrvatskoj se kolokvijalno koristi za osobe skrivenog identiteta, koje su često lovci u mutnom i/ili strana agentura. Iako smo svi na neki način Bosanci, u Hrvatskoj i u BiH sve manje osoba predstavljaju se kao Bosanci. Geografsko podrijetlo jako određuje neku osobu. U Hrvatskoj kao Bosance doživljavamo Jasmilu Žbanić i Olivera Frljića, ali isto tako i "Vlaja" Juricu Pavičića i "Slovenku" Vesnu Teršelić. Karakteristika modernih Bosanaca u Hrvatskoj je da ne grade suživot s nama, nego nam dolaze popovati. Umjesto da uče jezik, povijest i normative domaćina, kako to predano čine u drugim zemljama, oni su u Hrvatskoj drugi dan drski i bezobrazno diktiraju svoje uvjete. Jesu li vicevi o Bosancima konvertirali u viceve o Bošnjacima?  

U Hrvatskoj se svaki agresivniji performer doživljava kao Bosanac, a u takvom slučaju javlja se neugodna tradicija zagrebačke čaršije, koja kao Bosanca jednako bezobrazno kvalificira svaku pretjerano ekstrovertiranu budalu, neobrazovanu i/ili neupućenu osobu koja je sklona lupnuti što joj padne na pamet. Ovdje imamo posla i s nečim daleko opasnijim. Naime, Bosanac Oliver Frljić ostaje u granicama prilično sumnjivog političkog projekta. Zašto se Frljić upušta u predstavu "Aleksandra Zec" kroz prebrojavanje krvnih zrnaca? Nije vrag da će i Aleksandri prebrojiti krvna zrnca? Gdje se najedanput zagubilo Frljićevo očajničko nastojanje da ispadne nov i drugačiji, originalan? Zašto je najedanput glede nesretne Aleksandre toliko balkanski konvencionalan?

Dok je slijedio prokušan obrazac obitelji Šerbedžija, Frljić je na daskama kopirao putujuće kazalište novosadske škole. Kod Ljubiše Ristića gledatelji predstave dolaze na splav, koji se onda udalji od obale, kod Šerbedžije predstava počinje na brodici, a u Frljićevoj aplikaciji posjetitelji su smješteni ispod bine, dok im glave vire kao iz čučavca. Nakon što se izjasnio protiv hrvatske samostalnosti, Rade Šerbedžija se otisnuo u svijet, krasno nas ogovarao i vratio se na brodicu s krunom na glavi. Šerbedžija je kralj! Tu je negdje na Brijunima i dvorska luda, predsjednik RH! Zar ovo nije psihijatrijska ustanova? Svi ti Bosančerosi zapravo nemaju pojma o autorima koje prezentiraju, pa nam prodaju oblik naše ponižavajuće nazočnosti kao glavnu predstavu, tako da poruka autora postaje suvišna. Prisjetim se predstave "Oslobođenje Skopja" u realizaciji Ljubiše Ristića na zagrebačkom Gornjem Gradu, kada su nas gledatelje "domaćini iz Novog Sada" tjerali kao stoku od jedne bine do druge, sa potrganih stolaca u jednom prostoru na iscrpljujuće stajanje u drugom. I dok seljakate iz zidine u zidinu ili usput čekate "autobus", Rade Šerbedžija cijelo se vrijeme valja na podiju poput pacijenta u ludnici. U jednoj pozi ima lijevu ruku ispod tijela i isplažen jezik, a u drugoj pritišće desnu ruku i žmirka na lijevo oko. Jako genijalno! Manje kvalitetni izvođači nemaju tu perfekciju detalja, pa žmirkaju na desno oko.  

Bože, kakvim smo budalaštinama bili izloženi, normalno je da smo svi skončali u sanatoriju. Frljić nije toliko neobična pojava. Možemo reći da je nešto teži pacijent iz bosanske sekcije. Nije bitan Hamlet i ono što Shakespeare kaže, nego čučavac iz kojeg virite! Frljić misli da je tako prošao prijelomno "biti ili ne biti" svoje kazališne karijere, koja zapravo ne postoji. Kao što reče engleski kritičar Samuel Taylor Coleridge za Hamleta, Frljić neprestano stvara odluke da nešto učini, a opet ne čini ništa osim što stvara odluke. Zanimalo me od kuda će Poljaci gledati Frljićevu prezentaciju "poljskog antisemitizma", odnosno njegovu odluku da Poljacima prezentira poljski antisemitizam. Zar Katinska šuma nije najbolja lokacija? Auschwitz leži pedesetak kilometara zapadno od Krakowa - Hrvata! Eto mi pade na pamet nešto posve očigledno: Seoba Hrvata je trasa logora! Milanović je u pravu! Jednostavno me plaši čime nas Frljić namjerava šokirati u slučaju Aleksandre Zec, koja je samom Frljićevom novom najavom i novom odlukom ponovno žrtvovana, gurnuta u drugi plan. Prva žrtva ovog prostora je Oliver Frljić, izbjeglica iz Travnika. Sve ostale žrtve trebaju afirmirati jedinstvenu sudbinu Šemse iz Travnika. Besmislene "predstave-odluke" Olivera Frljića o vlastitoj domišljatosti glede bine zapravo dokazuju da je kazalište mrtvo. Najveća književna i kazališna djela gurnuta su u pozadinu. Ne gledate uprizorenje velikih djela svjetskih autora, nego Bosance! Tko voli, neka izvoli.

Profesionalni Bosanci u Hrvatskoj

Osobno gajim veliku simpatiju za muhamedance ovog prostora. Moje djetinjstvo označeno je dnevnom prisutnošću tolerantnih "europskih muslimana", kakvih je danas sve manje. Nije bilo traga netrpeljivosti, na obje strane, ako su strane uopće postojale. A onda smo jednog dana saznali da smo za njih ustaše. Može se reći da sam zaista pretjerano rezerviran prema agresivnom velikosrpstvu, odnosno prema isključivim magijskim projektima jedne vjere i jedne nacije, koji tjeraju svoje bez obzira na promjene u vremenu i u okruženju. Sve po uzoru na svjetski značajnu rusku naciju. S Rusima možemo trgovati i pregovarati, jer nam nude Dostojevskog i brojne druge kulturne veličine, ali kada se iz susjedstva pojavi do jučer nepismena bitanga i krene ograđivati prostor koji je "civilizirala", dođe mi zlo. Nema opasnosti da srpstvo asimilira muhamedance, jer to srpstvo koncepcijski ne dozvoljava, osim ako slijedi vjerska konverzija u kršćanstvo i pravoslavlje. Providan je i nedopustivo provokativan svaki velikosrpski poziv Hrvatima da postanu Srbi, jer praktično obvezuje na konverziju katolika u pravoslavce. Nije mi legao niti nacionalni koncept Muslimana, koji ima smisla koliko i nacija Katolici, koja bi obuhvatila Slovence, Hrvate i Mađare. Katoličanstvo ne priznaje koncept jedne vjere-nacije. Nadao sam se da će Hrvati u tome smislu otići dalje, po uzoru na Albance, koji nacionalno objedinjuju muhamedance i katolike.

Sve je pokvario dolazak NDH, baš zato što se baš u tom projektu osuđenom na propast pokušalo uključiti muhamedance u hrvatski korpus. Bošnjake mnogi Hrvati nepravedno vežu uz turski zulum, ali ih u određenoj mjeri možemo vezati i za NDH, skoro koliko i Hrvate. Bošnjaci, odnosno bosanski muhamedanci, obespravljeni u prvoj Jugoslaviji, dragovoljno su popunili mnoge ustaške postrojbe. Stoga je pomalo smiješno kada Bošnjaci časte Hrvate kao ustaše. Naravno, za potrebe nove podobnosti i distanciranja od NDH, muhamedanci su u drugoj Jugoslaviji počeli sve Hrvate nazivati ustašama, što je pojačalo vjersku netrpeljivost na obje strane. Srpstvo je to znalo iskoristiti.
 
Nakon agresije Srbije i posrbljene JNA na Hrvatsku i BiH, primili smo u Hrvatsku milijun izbjeglica iz BiH, za koje se nadam da osjećaju minimalnu ljudsku zahvalnost prema Hrvatima i Hrvatskoj, ali to ne mora biti tako. Netko je bio nezadovoljan sa smještajem, nekome je dosadila tjestenina, a netko se osjetio diskriminiran zato što mu Hrvatska nije školovala dijete. Posebno ogorčenje javilo se kod onih muhamedanaca koji su se na neki način osjećali Hrvatima, koji su u Hrvatsku ušli čista srca, ali tako nisu primljeni. Umjesto vojske bosanskih prijatelja dobili smo vojsku bosanskih osporavatelja.

Padaju opake izjave. Neki dan Bakir Izetbegović reče da je "Tuđman unesrećio Bosnu i Hercegovinu, Bošnjake i Hrvate u njoj"! Isto tako: "Bošnjacima je neprihvatljivo ujedinjavanje koje bi stvorilo neku hrvatsku grupu kantona". Prisjetimo se njegove ranije izjave: "Projekt stvaranja hrvatskog entiteta na teritoriju BiH bio je zločinački pothvat". U BiH divljaju bošnjački i srpski ekstremisti, a u Hrvatskoj se pojavio niz agresivno ambicioznih dotepenaca iz BiH, koji domaćinu javno dijele civilizacijske packe. Teško je odrediti koja je ludnica uz Unu gora.
 
Zanimljivo, Bošnjaci ne vole Židove, mnogi ih doslovce bolesno mrze, ali isti ljudi u Hrvatskoj s gađenjem na sve strane prepoznaju antisemite. Tako lukavo dobivaju međunarodnu podršku određenih centara moći i učvršćuju/osvajaju društvene pozicije u Hrvatskoj. Prisjetimo se kako smo Bosancu Miljenku Jergoviću neoprezno otvorili svoj kulturni i politički prostor. Sve je ostalo u Sarajevu, u one njegove dvije spakirane torbe kod vrata, koje su ga u sjeni raketiranja Sarajeva lansirale kao zanimljivog autora. Mladi Valter nesklon oružanom otporu oslikao je svoj bijeg iz ratnog Sarajeva i na to se svela sva njegova umjetnost. Na kraju je izjavio da može razumjeti Dražu Mihailovića! Koliko smo uzdizali Emira Kusturicu? Na sve strane se lobiralo da dobije međunarodna priznanja! Koliko smo postigli s novčanim pomaganjem Jasmile Žbanić iz Sarajeva? Veličamo dotepence da bi njihov šamar bio jači. Njen povik "Milanoviću, marš kući!" već danima odjekuje ovim nesretnim prostorom. Možda žena drži da je i Milanović Bosanac i da je vrijeme da ode ća? Dakle, napustimo nacionalna prepucavanja i prebrojavanje krvnih zrnaca, jer najčešće igraju vjera i geografija: selo, grad, država, zemlja. Ne trebamo gledati koje je tko nacije, ali nije zgorega provjeriti tko nam iz koje države ili krajine dolazi i kakve namjere ima. Neke skakavce vodi vlastiti ego, a neke zadana protuhrvatska misija. Pokušajte ući u neku drugu europsku državu bez uvažavanja pripadne državotvorne nacije i njene povijesti.  

Uz svaku naciju idu negativne naljepnice

Bosanac Frljić nekako je previdio konstituiranje nacije Bošnjaka. Uz svaku naciju idu određene naljepnice, pa su i Bošnjaci dobili svoje. Mnogi su Bošnjaci stradali kod Bleiburga i na Križnom putu, ako ga za smaknute bosanske muhamedance možemo tako nazvati. Mnogi su muslimani ušli u HOS i HV. Mnogi su na razne načine bili politički Hrvati, a danas su skoro svi Bošnjaci. Usprkos velikosrpskom genocidu nada Bošnjacima za vrijeme agresije Srbije i posrbljene JNA na Hrvatsku i BiH, pa i nekim zločinima u ratu od strane Hrvata, došla su na red i prekoračenja dužnosti od strane Bošnjaka. Žrtvama bošnjačkih egzekutora nemoguće je pronaći trag, kao da su pokopani u Pradomovini, u dalekom Afganistanu. Kako se moglo očekivati, unutar nacije Bošnjaka pojavio se ekstremni islamski fundamentalizam. Koji je ovih dana naoko distanciran od "socijalne pobune" Bošnjaka. Udomaćenost mudžahedina i vehabija u Bosni zaprepastila je sve štovatelje europskog islama. Turska je u većoj mjeri distancirana prema takvima! Naravno, uslijedila je otvorena diskriminacija prema Hrvatima. Hoćeš brale naciju, hoćeš biti Bošnjak, e onda moraš uzeti i sve što uz to ide, uključujući negativne naljepnice.          

U intervjuu Večernjaku, Frljić iznosi tezu da je našu Aleksandru ubila hrvatska država, što je teška glupost, jedna bezobrazna laž. Bilo bi dobro da se hrvatska država bojala male Aleksandre, ali to nije bilo tako. RH je likvidirala zapovjednike HOS-a i slične oružane prijetnje, odnosno konkurenciju. Ne stoji niti Frljićeva tvrdnja kako RH dijeli svoje žrtve prema krvnim zrncima. Koliku je odštetu dobila obitelj Ante Paradžika? Koliku je odštetu dobila višestruko silovana i zlostavljana Ružica Erdelji? Hrvatska treba pomoći obitelji Zec, u svakom pogledu, ali to ne treba provesti s naslova odštete, jer bi se tako priznala prilično upitna krivnja same države.

Dakle, imamo na sceni izbjeglicu iz Travnika, koji je korektno prihvaćen od Hrvatske, ali hrvatskoj naciji i hrvatskoj državi stalno pripisuje negativne kvalifikacije. Protjeran iz Srbije i Poljske, ponovno se skrasio u Hrvatskoj, valjda zato što ova zemlja prepoznaje hrvatska krvna zrnca. A zapravo je tu zato što samo ova nacija dozvoljava da lupa što ga volja i postavlja predstave kojima nije dorastao. Nakon što se Frljić vratio sa svog neuspjelog "semitskog" pohoda na Poljake, nitko se nije usudio predložiti mu da produlji sve do Bosne. Red je da posjeti svoj zavičaj. Ako Hrvati trebaju Frljića da im uprizori Hamleta, onda je naša kultura posve nestala. U Hrvatskoj na grbači imamo brojne bosanske performere, umjesto da pomognemo bosansku i svoju sirotinju.

Sramotne frljotine

Mišljenja sam da Frljić nema pravo deklarirati se kao Hrvat naknadno, samo kada mu to odgovara. Primjerice, u Beogradu je kao Bosanac nešto prskao po srpskoj/srbijanskoj zastavi, a onda se u Hrvatskoj junačio kao Hrvat koji je u Beogradu povraćao na srpsku zastavu. Neka Frljić na srpsku zastavu povraća kao Travničanin, koji je zbog agresije Srbije na BiH napustio svoj zavičaj i sklonio se u Hrvatsku. U Hrvatskoj već imamo dovoljno silovanih katolkinja i muslimanki, žrtava koje imaju pravo povraćati na ćirilicu i srbijansku zastavu. Naravno, "hrabrom" Frljiću bljuvotine u Beogradu teško izlaze van, ali eto, imao je tu namjeru, pa neka to njegovo kihanje u prehladi (na probi) uđe u njegovu listu "umjetničkih provokacija", da se junačka i umjetnička karijera potvrdi. Zar nije pravi trenutak da se Frljić ovih dana vrati u tu ponovno uzavrelu "antibirokratsku Bosnu", koja žudi za rušenjem nacionalnih i vjerskih barikada i novom unitarnom strukturom? Svi nestrpljivo čekamo da se Frljić u prisutnosti bosanskih muslimana ispovraća na zastavu Federacije i na zastavu Armije BiH, da to isto ponovi sa zastavom takozvane Republike Srpske, u prisutnosti časnih boraca Ratka Mladića, ponosa Republike Srpske.

Prisjetimo se poplave partijsko-bosanskog primitivizma u svezi plakata za predstavu "Fine mrtve djevojke", koji je prikazao dvije Gospe u lezbijskom zagrljaju. Kako se postavio Frljić? U istoimenom filmu iz 2002. imamo dvije smušene lezbijke u susjedstvu muškarca koji živi s mrtvom ženom! Zašto nije pridodan seks dvije lezbijke oboljele od teškog karcinoma, koje to rade nakon kemoterapije? U džamiji ili pravoslavnoj bogomolji! Ti "autori" zaista nemaju mašte! Autor plakata o sestrama lezbijkama požurio se ograditi od verzije plakata s burkama, koja je digla na noge Islamsku zajednicu u Hrvatskoj. Zašto? Nešto ga prestrašilo! Baš me zanima hoće li isti "autor" sa svojim gluparijama ovih dana počastiti "socijalne prosvjednike" u Federaciji.

Travnička kronika

U Poljskoj je Frljić pokušao podignuti Poljake protiv poljskog antisemitizma, ali je potjeran kao šmrkavac. Odi ti Bosanac u Travniku prodavati svoje gluposti. Imaš u BiH tisuće silovanih curica i dječaka, cijeli jedan holokaust muhamedanaca i jedan ne tako davno eksplicitno iskazan fašizam, ispred kojeg si pobjegao, pa postavljaj svoje predstave o njemu. Danas su Nijemci i Židovi najmoćnije svjetske nacije, pa se pokazala potreba prevaljivanja krivnje za Holokaust s Nijemaca na katoličke nacije, poput Poljaka i Hrvata. Napišete tekst o autohtonom hrvatsko-bošnjačkom ili poljskom fašizmu, i možete računati na svjetsku karijeru. "Ne mogu svojim radom davati legitimaciju kazalištu Gavela" - izjavio je Frljić. Zamislite tu umišljenost! Skakavac je zaista Bosanac! Ovdje ne računajte na inteligenciju svjetske produkcije. Kada bilo gdje u industrijaliziranoj filmskoj i kazališnoj produkciji Frljić objavi da je postavio kazališnu predstavu "Hamleta", fah-idioti mu se klanjaju. Sa fiktivnim kazalištem možete izgraditi karijeru svjetskih razmjera. Kako zaštititi građane RH od "bosanskih umjetnika" poput Frljića? Sve je to dio političkog inženjeringa, ali se zasigurno vrti i oko novaca i donacija, bilo direktno od hrvatske države ili posredno iz hrvatske kvote u EU, ili iz nečije obavještajne kase. Sve treba biti transparentno, pa da vidimo tko sve financira Frljića, Jasmilu i slične umjetnike. Kako zaštiti žrtve od "zaštitnika"?

Promotori teze o autohtonom hrvatskom fašizmu okupirali su naše medije, kulturnu scenu i politiku. Teško je pobrojati što su sve na tu temu izbljuvali "Bosanci" Inoslav Bešker, Miljenko Jergović, Jurica Pavičić i slična pera "bosanskog" Jutarnjeg lista. Prisjetimo se sramotnog napada u Izraelu na "ustašku zmiju u hrvatskom srcu". Od strane predsjednika Hrvatske! Zašto prebrojavati krvna zrnca hrvatskih predsjednika i premijera, kada je značajnije da su Bosanci. Kada podvučete crtu, Stipe Mesić ponašao se kao Bosanac. Gojko Borić upozorava nas na uznemirujuće bosanske teze glede povijesnih projekcija Zorana Milanovića. "Do travnja 1941. godine u Europi nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drukčije vjere i drukčijega porijekla. To se u tom travnju mijenja osnivanjem NDH koja je u nekoliko tjedana krenula s masovnim ubojstvima ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srba, a odmah nakon toga i Židova. Tek krajem lipnja 1941. godine u istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova." Navodno je to 27. siječnja u Hrvatskom saboru izjavio premijer RH, prigodom Međunarodnoga dana sjećanja na Holokaust. Riječ je o sračunatom kupovanju centara moći, koji zbog takvih izjava mogu obične Bosance učiniti predsjednicima, premijerima, nagrađivanim umjetnicima, tajkunima i filozofima. Milanovićev savjetnik za takva pitanja je Slavko Goldstein. Bosanac! Rođeni Sarajlija! Šefovi Federacije prigovaraju Milanoviću što nije posjetio Sarajevo prije Mostara jer je Bosanac.

Partizanski blok 17

Valjda Zoran Milanović drži da je veća faca ako je premijer zemlje koja je pokrenula Holokaust. Bilo bi na neki način dobro da je sve kasnilo i odigralo se tek 1942. ali na žalost svih nas, Holokaust je započeo s dolaskom Adolfa Hitlera na vlast 1933. Mogu neznalice lupati što ih je volja, ali je u logoru Auschwitz u kolovozu 1942. završilo oko 9.000 Židova deportiranih iz NDH, da bi krajem(!) iste godine Milko Riffer, autor knjige "Grad mrtvih" , bio zatočen u Jasenovcu pod rednim brojem 2376. Već slijedeće godine pada Italija i priči je kraj. Među čuvarima u Jasenovcu bilo je i Bosanaca. Na žalost Milanovića i ostalih modernih Bosanaca, pofalilo je Židova za zločinačke mogućnosti ovog prostora. Smiješna je bila dobrosusjedska izložba Jugoslavije i Austrije u bloku 17, gdje je Hitlerova rodna Austrija prikazana kao prva žrtva nacizma, a jugoslavenska prezentacija krcata je titoizmom. Nigdje niti jednog stradalog Židova! Nije dozvoljeno prikazivanje sudjelovanja Austrijanaca iz Hitlerovog Ostmarka u nacističkim zločinima, pa se tako kroz sumnjive memoare Hitlerov osobni izaslanik u NDH, austrijski monarhist Edmund Glaise-Horstenau, rasist i nacist bez ostatka, prikazivao kao zaštitnik Židova i Srba, nasuprot "primitivnim Hrvatima". Imate osjećaj da je Glaise-Horstenau bio bosanski performer. Zašto se od svjetske i naše Javnosti krije činjenica da su Romi stradali uglavnom u Auschwitzu? Blok 13 u Auschwitzu, posvećen Romima, otvoren je tek početkom ovog milenija! Istina je da Hrvati osjećaju veliku bol i veliku tugu zbog počinjenog Holokausta nad Židovima i Romima, i da to ne mogu preokrenuti pokušaji "naših" predstavnika da na jednu skoro posve zatrtu naciju navuku krivnju za fašistički i nacistički rasizam. Bože nas spasi nove ex-jugoslavenske izložbe u Auschwitzu, planirane za 2015.              

Vladajuće protuhrvatske strukture i pripadne asocijacije u RH dozvoljavaju da u naš kulturni i politički prostor ulazi tuđa agentura i nekakvi "autonomni" likovi koji nas nesmetano sramote. Za sveukupno nasilje nad Aleksandrom Zec krivo je zagrebačko i jugoslavensko kriminalno podzemlje, koje je koristilo jednu oružanu kriminalnu skupinu u otimačini tuđeg posjeda i kriminalnoj borbi za teritorij. Nema opravdanja za počinitelje zločina nad Aleksandrom Zec, bili oni oficiri JNA, rezervisti HV ili Bosanci. Skupina kriminalaca iskoristila je ratnu ugrozu za svoje kriminalno djelovanje. Neki od njih bili su u dugovima, neki su željeli više, neki su po svojoj prirodi bili nasilnici, neki performeri nasilja, a neki se jednostavno nisu mogli distancirati od bande. Provodili su reket, otimali ljude, ubijali za novac. Nije ih koristila država, nego podzemlje i to Oliver Frljić zna, ali ne želi naglasiti jer zna da drugačije izjave donose naklonost vanjskih centara moći, kao i dominantne pete kolone u RH. Istina je da hrvatska nacija osjeća veliku ogorčenost što se na osamostaljenje RH zakačilo obavještajno-kriminalno podzemlje, kao što osjeća tugu za žrtve. Nismo izgradili zaštitne mehanizme, i to je našim neprijateljima odgovaralo. Beogradska grupa KOG minirala je židovske svetinje da osramoti hrvatsku državotvornu ideju, pa se isto tako agentura brinula da kriminalci nekažnjeno provode nasilje i sramote Hrvatsku. Jedni su izvršili zločine, a njihovi jataci su nam s time mahali pred nosom, nama i cijelom svijetu. Nadam se da Frljićevo lupetanje nije dio istog procesa. Dozvolili smo da nam kreteni preotmu Hrvatsku, pa smo time krivi što je Aleksandra Zec oteta, silovana, mučena i ubijena u samom Zagrebu. Oni isti koji su sabotirali zaštitu RH vuku konce i danas, i samo zahvaljujući takvima Frljić i slični "autonomni umjetnici" mogu se rugati našoj iskrenoj žalosti. Svejedno, našoj tuzi nema kraja.

Tvrtko Dolić  2014-02-18  Zaštititi dostojanstvo Aleksandre Zec