Što je taj čovjek radišan, to nije normalno. Neki dan, vidim ga pored HNB-a u vodovodnom šahtu, mokrog do kože. Pukla cijev, svi zuje, Lijepa Naša curi, a konkretnog posla prima se samo Boris Vujčić. Dragovoljno se spustio u jamu i sa francuzom zavrće ventil. Evala, majstore! Zaškripe vrata u HNB-u, stiže Vujčić i podmazuje gdje treba. Zahvalna nacija pita se kako Vujčić pored svih tih svojih obveza stigne ravnati monetarnu politiku zemlje. E, pa ne stigne. Ne može on sve!  

Gledam ga u šahtu, kao da je na radnom mjestu, gdje zna hipnotizirano promatrati kako naši novci cure na sve strane. Niti jedan šaht, niti jedna ekonomska ili neka druga politika nisu toliko zacementirani koliko monetarna politika RH. Banke su najprije spojene na pipe, a onda je sve zaliveno betonom, kao da je u Hrvatskoj svakodnevno prisutan Barack Obama. "Nemoj previše stezati, puknut će ti ventil!" - vičem odozgo. "Znam, znam, svaka restrikcija donosi svoje probleme i svoje opasnosti." - uzvratio je stručnjak. Čovjek je skroman i komunikativan. Možete s njim raspravljati o nogometu, o sifonima, i o bilo čemu drugom, samo nemojte kojim slučajem spomenuti monetarnu politiku. Svakome njegov posao pomalo ide na živce. Malo sam pogledao okolo, ima li svjedoka, jer su mi kroz glavu prolazile svakakve ideje. Zahvat u šahtu malo se oduljio, voda i dalje šiklja, pa sam ga pitao: "Da ne stežeš na krivu stranu?". I stvarno, čim se prebacio u desno, voda je prestala curiti. "Drž' desno!" - vičem odozgo, da se čuje sve do Iblerovog trga. Kao za inat, naišao je Slavko Linić, najveći radoholičar nakon Vujčića. Korak dukat! Namignuo mi je, bilo je jasno što želi. A šaht je bio dovoljno dubok za obojicu. "Eto zašto je Bandić skup." - veli nam financijaš. "Voda mu curi na sve strane. Ovih dana Vladu priključujemo na kišnicu. Sve hrvatsko je preskupo!" - obrazlagao je genijalac zašto se Vlada glede svega priključuje na strane dobavljače.

Stabilnost inflacije preko stabilnosti tečaja

Unatoč takvom cilju i veoma restriktivnoj monetarnoj politici, apsurdno je da RH ima veću stopu inflacije nego mnoge europske zemlje. Kao što se ponaša u običnom šahtu i u poplavi, Vujčić zatvara ventile i u području monetarne politike. Bolje da voda oteče niz Savu, nego da nam se izlije u vlastitu kuću. Nitko ne može svoju suprugu odviknuti da troši. Morate joj presjeći infuziju! Vujčić se ponaša poput Dalmoša koji je trenirao magare da ne jede. Taman kada je tovara disciplinirao, on je krepao. Zašto rastrošnoj državi dati novce, kada strane banke na njemu više zarade? "Hrvatska je trenutno u fazi restriktivne monetarne i fiskalne politike. To je mrtva zona iz koje se ne može izaći iz recesije nego samo pasti u depresiju." - izjavio je prije dvije godine Ivan Lovrinović, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Vujčić je odmah po dolasku na čelo HNB-a stjeran u kut. Zapravo je preuzeo magareću klupu, koja je postavljena u kasnim 90-tim kroz uvođenje valutne klauzule u naš pravni sustav, za potrebe zaštite kapitala inozemnih banaka na našem tržištu. Najprije lijete krv za samostalnost Hrvatske, a onda pod hitno ukinete monetarnu samostalnost. Mi smo zemlja koja je Mađarima poklonila financije Ine, za 25 posto +1 dionicu, uz asistiranje Ivice Račana, Slavka Linića i Ljube Jurčića.   

Vujčić vodi HNB izrazito pasivno. Svejedno, dogovaraju se nevjerojatna čudesa. Vujčić je spustio obvezne pričuve sa 13,5  na 12 posto. Tako bankama oslobađa skoro 5 milijardi kuna, iako one već sada na drugim računima kod HNB-a drže slobodan isti ili veći iznos. Jeli to slučajno? O kakvima se tajnim transakcijama i igrama ispod stola radi? Još više brine činjenica da je Vujčić za taj potez dobio blagoslov ECB-a. Raskopani su posljednji ostaci monetarnog suvereniteta RH. Našu monetarnu politiku vodi Frankfurt i ne namjerava ništa mijenjati! Strane poslovne banke već godinama plivaju u likvidnosti, a ipak ne plasiraju novac, osim državi, po visokim kamatnim stopama. Što to znači? Katastrofa u RH planira se i provodi od prvih dana osamostaljenja! Poslovne banke i inozemne centrale namirit će svoja potraživanja direktnim ili posrednim preuzimanjem nacionalnih resursa i hipoteka, a raja će raditi 16 sati dnevno u pet pouzeća, za koricu kruha. Plasmani banaka u 2012. smanjeni su za 8 milijardi kuna. Plasmani državi u razdoblju 2008-2013. povećani su sa 21 milijarde na 41 milijardu kuna, skoro 100 posto. Banke su financirale rast koji je bio generiran uvozom! Svoju promašenu politiku pripisuju udruzi Franak i sucima Dobroniću i Kolakušiću. Tisuće korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF banke su odvele u siromaštvo. Kod svih građana RH nametnule su strah od podizanja bilo kakvih novih kredita, što ima svoje negativne učinke na duh poduzetništva i odgađa oporavak zemlje.

Kome su sve zatrovane bilance?

Može HNB spuštati rezervu na 0 posto, ali to neće oživjeti usporeni kanal distribucije novca. Vođenje monetarne politike preko obvezne pričuve izrazito je krut i pogrešan pristup, jer nema nikakav utjecaj na kamatnu stopu. Oslobađao bankama HNB novac ili ne, one ne spuštaju kamatnu stopu, što je izvan bilo kakve financijske logike, što je direktni šamar HNB-u od strane banaka. Raniji pokušaji pomoći gospodarstvu spuštanjem obveznih pričuva završili su potpunim fijaskom i kršenjem svih pravila igre - banke su tim sredstvima kreditirale državu i to po lihvarskim kamatnim stopama, profitirajući kao i u slučaju švicarca. Lovrinović kaže da HNB treba direktno kreditirati državu do određenog limita, i uz provođenje određenih reformi, ili direktno financirati određene infrastrukturne projekte. Zaista je apsurdno da HNB otpušta bankama sredstva, koja onda one plasiraju državi po neodrživim  kamatnim stopama, i onda to pravdaju rizičnošću zemlje. Neka se država direktno zaduži kod HNB-a, jer je ovo samo uljepšana ružna priča. To nije povratak u socijalizam ili državni intervencionizam, kao što bi rekli razni Drljače i Ivankovići, već normalno vođenje monetarne politike, koje provode perjanice kapitalističkog svijeta poput SAD-a i Japana.

Čemu oslobađanje pričuve ako poslovne banke imaju višak likvidnosti, a kreditna aktivnost prema poduzećima i građanima potpuno je zamrla. Mnogi poduzetnici se žale da unatoč višku novca na tržištu ne mogu doći do kreditnih sredstava, jer su bankarski kreditni uvjeti nemogući. Dakle, Vujčić stvara dojam da HNB nešto radi. Pazite, bankari traže očišćene bilance, dvostruko veće iznose kolaterala od ulaganja, razne garancije, jamstva i tome slično, i još nude visoke kamatne stope od 6 posto! A nabrojite 10 malih ili srednjih poduzeća koja imaju očišćenu bilancu ili koja mogu ispuniti navedene uvjete, koja mogu raditi s profitom iznad 6 posto. Što očišćena bilanca zapravo znači? Da li to znači da nemaju kreditnih obveza, ili ako ih imaju da su takve zanemariv udio u ukupnim izvorima financiranja? Tko može biti takav u uvjetima visokog vanjskog duga RH, koji je dostigao 46 milijardi eura? Zar iste te banke nemaju zatrovane bilance? Udio loših kredita poduzetnicima iznosi blizu 30 posto, a udio loših kredita građanstvu 11 posto, uz trendove rasta? Od kuda onda pravo HNB-u da poslovnim bankama spušta obveznu rezervu i time "posuđuje" novac, ako one taj isti novac neće kanalizirati privredi i građanstvu po prihvatljivim i na tržištu utvrđenim kamatnim stopama?

Zabrinjavajući rast uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda

Slavko Linić žali se na poduzetnike, jer ne investiraju! Koji poduzetnik može investirati ukoliko banke postavljaju ovakve kreditne uvjete, a tržišta su nepristupačna. Domaća potražnja sve je slabija i slabija, prvenstveno zbog Linićevih poreznih akrobacija i slabe dostupnosti kredita, što je zajedno dotuklo slabu domaću agregatnu potražnju. Ulazak RH u EU nije otvorio strana, protekcionistička tržišta, nego naprotiv, svjedoci smo zabrinjavajućem porastu uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Očito je vladajućim elitama cilj uništavanje naše proizvodnje, tako da financijska kolonija RH postane i gospodarska kolonija. Vjerujem da će se poljoprivredno-prehrambeni sektor s vremenom razviti, jer tu RH ima određene prednosti, ali je pitanje tko će oplemeniti svoj kapital, domaćin ili stranac. Tako je bilo i sa bankama. Svu dobit nakon Škegrine privatizacije oplemenile su inozemne vlasnice i preko smanjenja ino duga banaka odnijele kapital van, ali Vujčić to ne tumači kao bijeg kapitala, nego kao smanjenje inozemnog duga RH.       

Smeta me ta naknadna pamet nekih poznatih ekonomista, koji su obnašali visoke dužnosti, bili savjetnici u HNB-u i drugim državnim institucijama, a nisu napravili ništa. Politika/realnost slabe kune, odnosno povremena devalvacija kune, u godinama prije krize, postavila bi drugačiju matricu i za izvoz i za kreditne ugovore. Prije zaokreta prema monetarnoj autonomiji, država mora riješiti kredite s valutnom klauzulom. Koliko će narasti glavnice kredita i same otplatne rate s valutnom klauzulom, u euru i švicarcu, ako kuna značajno deprecira? Nadam se da jednog dana Vujčić neće govoriti da je Hrvatskoj potrebna devalvacija, nakon što više ne bude guverner, ili kada bude sjedio u vijeću guvernera ECB-a.         

Monetarno smo zakopani. A fiskalno?

Hrvatski poduzetnici začahureni su u totalnom neskladu između fiskalne i monetarne politike. Linićeva porezna (ne)politika smanjila je kupovnu moć građana i time nanijela neposrednu štetu hrvatskim poduzećima, koja su uglavnom orijentirana na domaće potrošače. Rezultirala je probijanjem granice od 350.000 nezaposlenih, uz snažan odljev mladih u inozemstvo. Ne samo da je financijski kapital pobjegao, nego je otišao i onaj obrazovni, što je dugoročno pogubnije. Ali da hrvatskim građanima ne bude dosadno, ili da ne poraste investicijski optimizam, Linić stalno prijeti novim porezima, ovaj put s porezom na nekretnine, koji praktično stavlja na rasprodaju cijelu RH, da je stranac jeftino kupi, baš kao što će kupiti HPB i CO. Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU, tvrdi da nema oporavka ako ne pokrenemo građevinarstvo, a Slavko Linić, ministar financija, prijeti nam već godinu dana s porezom na nekretnine, da održi štednju građanstva u bankama. Ne može ni Boris Vujčić sve sam upropastiti. Srećom po banke, tu je i Slavko Linić, koji je izveo pravu vratolomiju da relativizira presudu Radovan Dobronića u svezi tužbe udruga Franak i Potrošač. Navodno je Linić pristao na kompromisni ZPK, jer Erste banka nije pristala dati velik novac za HPB u slučaju da se prvi prijedlog održao. U igri je i mađarska linija, odnosno mađarski OTP - vraćamo se na prvu (Linićevu) privatizaciju Ine.

Vlada je puna takvih radoholičara. Jesu ukinuti HGK i HOK? Hoće li Vlada ukinuti financiranje "nevladinih" udruga i svih tih preplaćenih "radoholičara" i "aktivista"? Ivo Josipović i Zoran Milanović otimaju se za kompetencije, a onda ne znaju što s njima učiniti. Gey parada 1, gey parada 2, mimohod 1, mimohod 2, polaganja vijenaca 1-17, kampanje protiv "većine", i tome slično. Privreda? Molim? Koga to zanima?  Kada je preuzeo vlast, Zoran Milanović izjavio je da je prvi cilj njegove vlade promijeniti svjetonazor u RH. Ostalo ga ne zanima i neće ga zanimati sve do dana kada ćemo ograničiti sva primanja i sve mirovine u RH, i ukinuti sve povlaštene kategorije. Neka Milanović i Josipović najprije promijene vlastite svjetonazore. Nametnici i lažni ljevičari bahato divljaju, a možda ipak dočekamo da im u jednoj istinskoj demokraciji sudimo za pljačku i veleizdaju zemlje. "Radoholičari" trebaju odraditi svoje plaće.